Zaštita svjedoka u kaznenom postupku

Objavljeno 7. January 2017 - 9:28

Svjedok u kaznenom postupku je osoba protiv koje se ne vodi kazneni postupak, a za koju je vjerojatno da nešto zna o činjenicama koje se utvrđuju u kaznenom postupku i zato je pozvana da iznese to svoje saznanje. Svjedok se, kao osoba koja pomaže kaznenom pravosuđu u utvrđivanju činjenica i protiv koje ne postoji nikakva sumnja o počinjenju kaznenog djela, tretira gotovo kao objekta postupka. Međutim, nizom se zakonskih odredbi nastoji poboljšati položaj svjedoka u kaznenom postupku.

Svaka osoba koja je dobila status svjedoka ima tri temeljne dužnosti: odazvati se na poziv, iskazivati, iskazivati istinu. Uz temeljne dužnosti svjedoka postoji još jedna koja je u praksi manje bitna, čije nepoštivanje nije niti pravno sankcionirano, a to je dužnost davanja obećanja o istinitom iskazivanju, ako se to od svjedoka zatraži. 

Osim navedenih dužnosti, zakonom su propisana i određena prava koja u kaznenom postupku mogu uživati određene osobe kao svjedoci i time ostvariti svojevrsnu zaštitu.

Zakon o kaznenom postupku predviđa iznimku od opće građanske dužnosti svjedočenja, odnosno osobe koje imaju povlasticu nesvjedočenja su: osobe koje su s okrivljenikom u bliskoj vezi određenom zakonom, javni bilježnici i porezni savjetnici u okviru zakonske obveze čuvanja tajne, odvjetnici, liječnici, zubari, psiholozi i socijalni radnici o onome što su od okrivljenika saznali u obavljanju svog poziva te novinari i njihovi urednici o izvorima podataka i obavijesti (osim u postupcima zbog kaznenih djela protiv časti i ugleda počinjenih putem sredstava javnog priopćavanja i kada je propisano posebnim zakonom. U tu kategoriju spadaju i osobe koje bi svojim iskazom povrijedile zakonom ustanovljenu obvezu čuvanja tajnosti podataka, branitelj okrivljenika te vjerski ispovjednik okrivljenika o onome što mu je okrivljenik ispovjedio te osobe koje uživaju povlasticu uskrate odgovora na pojedino pitanje jer bi svojim iskazom sebe ili svog bliskog srodnika izložile kaznenom progonu, teškoj sramoti ili znatnoj materijalnoj šteti.

Uspoređujući procesni položaj svjedoka i okrivljenika možemo primijetiti da su svjedoci u prilično nepovoljnijem položaju te im je zbog tog često potrebna i dodatna zaštita tijekom cijelog postupka, eventualno i izvan postupka. Svjedoci koji dobiju posebnu zaštitu nazivaju se ugroženim svjedocima, ipak zaštićeni i ugroženi svjedoci nisu istoznačnice jer je moguće da određeni svjedok im subjektivno mišljenje da je ugrožen ili pak da svjedok koji je zaista ugrožen iz nekih razloga ne dobije zaštitu. Najčešće se radi o svjedocima čiji bi iskaz pridonio donošenju osuđujuće presude, stoga počinitelji nastoje na razne načine spriječiti davanje iskaza, npr. potkupljivanjem. Ugroženi svjedoci su npr. prikriveni istražitelji (na posebnom zadatku otkrivanja kaznenih djela) i krunski svjedok odnosno svjedok pokajnik (npr. pripadnik zločinačke organizacije koji u zamjenu za manju kaznu svjedoči o zločinačkoj organizaciji).

Posebna zaštita svjedoka sastoji se od posebnog načina ispitivanja i sudjelovanja u postupku i mjera zaštite svjedoka i njemu bliskih osoba izvan postupka. Izvanpostupovna zaštita provodi se po posebnom zakonu - Zakonu o zaštiti svjedoka.

Poseban način ispitivanja u postupku određuje sudac istrage na pisani obrazloženi prijedlog državnog odvjetnika, a o prijedlogu državnog odvjetnika sudac istrage mora odlučiti u roku od 12 sati od primitka prijedloga.  Ako sudac istrage prihvati prijedlog, o tome se donosi rješenje kojim se određuje pseudonim ugroženog svjedoka. Podatke o ugroženom svjedoku koji će se ispitati i sudjelovati u postupku na posebni način sudac istrage u zapečaćenom omotu predaje na čuvanje državnom odvjetniku te se određuje posebno dokazno ročište za ispitivanje ugroženog svjedoka. Rješenje o određivanju statusa ugroženog svjedoka može sadržavati da se uz pseudonim uvedu i posebne mjere prikrivanja izgleda svjedoka ili se davanje iskaza provodi putem audio-video uređaja pri čemu stručna osoba mijenja glas i lik svjedoka.

Posebna kategorija svjedoka su i tzv. ranjivi svjedoci, odnosno: dijete koje nije navršilo 14 godina, dijete koje je navršilo 14 godina ali nije navršilo 18 godina,svjedoci koji se, zbog starosti ili zdravstvenog stanja ne mogu odazvati pozivu procesnog tijela te žrtve kaznenog djela protiv spolne slobode i spolnog ćudoređa, kaznenog djela trgovanja ljudima te kaznenih djela počinjenih u obitelji.

Posebne mjere ispitivanja najizraženije su kod ispitivanja djeteta koje nije navršilo 14 godina. Njegovo ispitivanje provodi sudac istrage uz prisustvo psihologa, pedagoga ili druge stručne osobe te roditelja ili skrbnika djeteta. Sudac istrage i stranke ne nalaze se u prostoriji u kojoj se ispituje dijete, ali ispitivanje mogu pratiti putem audio-video uređaja. Mjere ispitivanja ostalih ranjivih svjedoka slabije su izražene, ali se prilikom ispitivanja uvijek mora paziti na psihičko stanje svjedoka.

Slijedom svega navedenog možemo zaključiti da su svjedoci bitni sudionici kaznenog postupka jer njihova saznanja pridonose kvalitetnom rješavanju spora. Svjedok ne mora imati saznanja, dovoljno je da postoji vjerojatnost ili čak mogućnost da ima određena saznanja, da bi bio pozvan da iznese svoj iskaz. Upravo zbog te činjenice zakonodavac nastoji poboljšati položaj svjedoka te olakšati svjedoku da iznese svoj iskaz u situacijama kad bi za svjedoka to bilo otežano.

Drupal theme by Kiwi Themes.