Zapošljavanje maloljetnika

Objavljeno 21. November 2014 - 9:00

Iako zapošljavanje djece pripada nekim davnim vremenima, ono je nažalost i dalje prisutno u mnogim društvima, pa tako i u hrvatskom. Rad maloljetnika u Hrvatskoj je dopušten, no pod posebnim uvjetima, te je pretežito reguliran Zakonom o radu, kojeg nadopunjuju  pravilnici  koje donose ministri u skladu sa Zakonom o radu i kojima se utvrđuje dodatna pravna zaštita te posebno ugrožene dobne skupine. Tako radno zakonodavstvo Republike Hrvatske regulira i iznimno dopušta mogućnost rada maloljetnika, ali s druge strane štiti njihova prava, interese, te njihov psihofizički razvoj, te duševni i moralni integritet.

 

Sklapanje ugovora o radu

Prema članak 19. Zakona o radu (NN 93/14, u daljnjem tekstu Zakon o radu), osobe mlađe od petnaest godina i starije od petnaest godina, a mlađe od osamnaest godina koje pohađaju obvezno osnovno školovanje ne smiju se zaposliti. No, zakon radi iznimke za slučajeve maloljetnika s navršenih petnaest i starijh od petnaest godina koji ne pohađaju obvezno osnovno školovanje, te koji radom privređuju za svoju egzistenciju i egzistenciju svoje obitelji (članak 20., Zakona o radu). Ako zakonski zastupnik (u pravilu roditelj) ovlasti takvog maloljetnika za sklapanje određenog ugovora o radu, maloljetnik ima pravo sklapanja ugovora i raskidanja ugovora o radnom odnosu i ostvarenja prava i obveza iz tog ugovora ili u vezi s tim ugovorom. Ovlaštenje zakonski zastupnik uvijek ima pravo povući ili ograničiti, te u ime maloljetnika raskinuti  radni odnos. Posebna situacija se javlja kad su zakonski zastupnici u sukobu ili postoji sukob više zastupnika i maloljetnika. U tom slučaju o davanju ovlaštenja odlučuje  tijelo nadležno za poslove socijalne skrbi, vodeći računa o interesima maloljetnika. Iznimno u slučaju postojanja skrbništva nad maloljetnikom, skrbnik daje ovlaštenje na temelju prethodnog odobrenja tijela nadležnog za poslove socijalne skrbi. U svakom slučaju, ovlaštenje za sklapanje ugovora o radu mora se dati u pisanom obliku. Svakako, poslodavac ne smije zaposliti maloljetnika koji nema zakonom propisano ovlaštenje od strane zakonskog zastupnika ili odobrenje tijela nadležnog za poslove socijalne skrbi.

 

Zabrana rada i nadzor nad maloljetnicima

Maloljetnik nema pravo biranja i obavljanja poslova po svojoj volji. Prema članku 21. Zakona o radu, maloljetnik se ne smije  zaposliti na poslovima koji ugrožavaju njegovu sigurnost, zdravlje, ćudoređe ili razvoj. Ministar donosi Pravilnik o poslovima na kojima maloljetnik može raditi i o aktivnostima na kojima smije sudjelovati (NN, 149/09, u daljnjem tekstu Pravilnik). Pravilnik također nalaže da se maloljetnik smije zaposliti samo nakon prethodnog utvrđivanja zdravstvene sposobnosti koja se utvrđuje zdravstvenim pregledom prije početka rada te tijekom rada, najkasnije protekom godine dana rada maloljetnika, a i prije isteka toga roka kada to ocijeni izabrani doktor opće/obiteljske medicine ili nadležni specijalist medicine rada ili kada to zatraži maloljetnik, odnosno njegov zakonski zastupnik. Ako maloljetnik, njegov roditelj, odnosno skrbnik, radničko vijeće ili sindikat posumnjaju da poslovi koje obavlja maloljetnik ugrožavaju njegovu sigurnost, zdravlje, ćudoređe ili razvoj, mogu zahtijevati od poslodavca da ovlašteni liječnik pregleda maloljetnika. Troškove pregleda snosi poslodavac. Ako se prilikom pregleda ustanovi kršenja odredbi članka 22. Zakona o radu poslodavac može ponuditi maloljetniku obavljanje drugih poslova gdje neće doći do kršenja njegovih prava ili može raskinuti ugovor.

 

Radna prava maloljetnika

Zakon o radu je omogućio maloljetnicima pravo rada, ali je isto tako pojedinim odredbama regulirao način tog rada u skladu sa brojnim konvencijama o temeljnim ljudskim pravima. Tako primjerice maloljetnici ne smiju raditi duže od osam sati, a štoviše zabranjen je i prekomjeran rad. Nadalje, zakonom je zabranjen i noćni rad, osim kad je prijeko potreban u djelatnostima koje su uređene posebnim propisima, a ne mogu ga obaviti punoljetni radnici, u kojem slučaju maloljetnik ne smije raditi u razdoblju od ponoći do četiri sata ujutro, niti smije raditi duže od osam sati tijekom razdoblja od dvadeset četiri sata u kojem radi noću (članak 68., stavak 1. Zakona o radu). Maloljetnici, osim blaže propisanog radnog vremena imaju pravo i na beneficiran odmor i dopust, što je utvrđeno odredbama članaka 73. - 77. Zakona o radu. Primjer za to je da za četiri i pol sata rada dnevno, maloljetni radnik ima svakoga radnog dana pravo na odmor (stanku) od najmanje trideset minuta. On također ima pravo na tjedni odmor u neprekidnom trajanju od najmanje četrdeset osam sati te godišnji odmor u trajanju od pet tjedana.

 

Za kraj važno je napomenuti da poslodavac snosi veliku odgovornost za kršenje odredbi Zakona o radu koje se odnose na maloljetnike, te se takvo kršenje tretira kao teži prekršaj koji je kažnjiv novčanom kaznom od 31.000,00 do 60.000,00 kuna.

 

No, bez obzira na ažurno zakonodavstvo koje oštro reagira prema poslodavcu na kršenja prava maloljetnika i nastojanju Republike Hrvatske da provede u svoju zakonodavnu regulativu međunarodne konvencije, najveću ulogu ovdje igra obitelj. Ona je dužna zaštititi djecu, omogućiti njihov stabilan razvoj u potpunu odraslu osobu i nastojati ne podvrgnuti maloljetnika radu u tako ranoj i osjetljivoj dobi. U slučaju kad je maloljetnik prisiljen privređivati, u slučajevima propisanim zakonom, roditelji moraju nadzirati odnos poslodavca prema njemu i spriječiti da njihovo dijete bude izloženo mukotrpnom i prekovremenom radu koji onemogućuju maloljetnikov skladan razvoj i život prilagođen njegovom uzrastu.

 

 

 

 

 

 

Drupal theme by Kiwi Themes.