Žalba nakon proteka roka

Objavljeno 29. November 2014 - 10:24

Žalba je jedan od najvažnijih procesnopravnih instituta. Pravo na žalbu, koja se podnosi protiv pojedinačnih pravnih akata, zajamčeno je i Ustavom, a iznimno može biti isključena ukoliko je zakonom osigurana druga pravna zaštita.

 Ovršni zakon poznaje institut žalbe nakon proteka roka kojim se omogućuje stranci, tj. ovršeniku da protiv rješenja o ovrsi na temelju ovršne isprave podnese žalbu, iako je žalbeni rok koji traje prema čl. 11 st.3. Ovršnoga zakona (Narodne novine 112/12, 25/13, 93/14; u daljnjem tekstu: OZ) 8 dana, a koji počinje teći od dostave prvostupanjskoga rješenja, protekao.
Ova žalba je izvanredni, remonstrativni, ograničeni i nesuspenzivni pravni lijek, propisan čl. 53. OZ-a. Izvanredni je pravni lijek jer se podnosi nakon pravomoćnosti rješenja, remonstrativni jer o njemu odlučuje prvostupanjski sud, a ne viši sud, ograničen je zbog točno određenih razloga zbog kojih se može izjaviti i nesuspenzivan  je jer prema čl.53. st.5. OZ-a izjavljivanje ove žalbe ne sprječava provedbu ovrhe i ostvarenje ovrhovoditeljeve tražbine, osim ako zakonom nije drugačije određeno.

Za podnošenje ovoga pravnoga lijeka bitno je to da se prema čl. 53. st.1. može podnijeti samo nakon pravomoćnosti i to ako se razlog zbog kojeg se podnosi nije mogao iz opravdanih razloga istaknuti već u roku za žalbu protiv rješenja o ovrsi na temelju ovršne isprave. Zakon u istom članku upućuje na razloge zbog kojih se može istaknuti ovaj pravni lijek, a koji su propisani čl.50. st.1 t.7. i t.9.-11. OZ-a. Žalba se može izjaviti samo ako:  

a) ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temlju ovršne isprave, odnosno ako nije na temelju nje ovlašten tražiti ovrhu protiv ovršenika (nedostatak legitimacije) ili

b) je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave, ili

c) ako je ispunjenje tražbine, makar i na određeno vrijeme, odgođeno, zabranjeno, izmijenjeno ili na drugi način onemogućeno zbog činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojega potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave, ili

d) ako je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom.

 

Iz napisanoga je vidljivo da za izjavu žalbe nakon proteka roka moraju biti kumulativno ispunjene tri pretpostavke: pravomoćnost rješenja o ovrsi na temelju ovršne isprave, postojanje jednog od zakonom navedenih razloga i opravdanost nemogućnosti isticanja tog razloga u redovnom žalbenom roku.

 Ova žalba se može podnijeti sve do dovršetka ovršnog postupka. U njoj je ovršenik dužan istaknuti sve razloge koje može istaknuti u vrijeme njezina podnošenja i dokaze kojima potkrepljuje svoje navode, te je dužan priložiti sve isprave na koje se poziva u žalbi. Ako ovršenik tako ne postupi sud će odbaciti žalbu. Sud će također odbaciti žalbu ukoliko se ona temelji na razlozima koje je ovršenik mogao istaknuti u prije podnesenoj žalbi.

Žalba nakon proteka roka dostavit će se prema čl.54. st.1 OZ-a bez odgode ovrhovoditelju, koji se o njoj može očitovati u roku od osam dana. Nakon odgovora na žalbu ili proteka roka za odgovor u slučaju neočitovanja ovrhovoditelja, ovisno o okolnostima slučaja, sud može zakazati ročište radi raspravljanja o žalbi ili donijeti odluku bez održavanja ročišta.

Sud žalbu može rješenjem ili odbaciti ili prihvatiti (u kojem slučaju sud ukida provedene radnje i obustavlja ovrhu) ili uputiti ovršenika u parnicu. Takvu žalbu nije ovlašten odbiti. Ako odluka o izvanrednoj žalbi ovisi o utvrđivanju neke sporne činjenice, sud će rješenjem uputiti ovršenika da u roku od 15 dana od pravomoćnosti rješenja pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom kako je i propisano čl.54. st.1. OZ-a. Protiv tog rješenja moguće je uložiti žalbu u roku od osam dana od dostave istoga koja odgađa nastup pravomoćnosti u tom slučaju do donošenja odluke suda po žalbi. No, sud neće uputiti ovršenika u parnicu ukoliko rješenje ovisi o utvrđivanju neke sporne činjenice čije postojanje ovršenik dokaže javnom ili javno ovjerovljenom ispravom, ako su one općepoznate ili se mogu utvrditi pravilima o zakonskim predmnijevama. U tom će slučaju sud o osnovanosti žalbe odlučiti u ovršnom postupku. Ako žalbu prihvati postupit će prema čl.54. OZ-a, a ako ne, uputit će ovršenika u parnicu. 

Kakav je odnos žalbe nakon proteka roka i rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave? Redovni pravni lijek je u ovom slučaju, prema čl.11. st.2. OZ-a prigovor. No, s obzirom na to da u slučaju nepodnošenja prigovora rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave postaje pravomoćno, ono se pretvara u rješenje o ovrsi na temelju ovršne isprave. Zbog toga se i ono tada može pobijati žalbom nakon proteka roka u dijelu u kojem je određena ovrha iz istih razloga kao i što je gore navedeno, samo ako je činjenica na kojoj se temelji prigovor nastala nakon donošenja rješenja o ovrsi (čl.57. st.3.OZ-a).

 

 

 

 

 

 

 

Drupal theme by Kiwi Themes.