Uzdržavanje: Vodič kroz institut obiteljskog prava

Objavljeno 6. June 2011 - 8:44

Uzdržavanje je institut obiteljskog prava, osobne i imovinskopravne naravi.Ono je dužnost i pravo roditelja i djece, bračnih i izvanbračnih drugova i srodnika u ravnoj lozi. Postoji zakonska obveza udržavanja između pojedinih osoba: roditelja i djece uzajamno; unučadi od strane bake i djeda; očuha, maćehe i pastoraka uzajamno; bračnih, izvanbračnih drugova te partnera u istospolnoj zajednici uzajamno; te majke izvanbračnog djeteta.

Što se tiče uzdržavanja djeteta od strane roditelja, obveza postoji za:

-maloljetno dijete;

-punoljetno dijete koje se redovno školuje u srednjoj školi;

-punoljetno dijete koje se redovno školuje na sveučilištu ili stručnom studiju, dok redovito i uredno ispunjava svoje obveze (redovitim ispunjavanjem obveza smatra se i kad zbog opravdanih razloga kao što su trudnoća, bolesti slično se ne uspiju ispuniti obveze tekuće ili školske/akademske godine);

-punoljetno dijete  koje je završilo redovno obrazovanje (srednja škola ili studij), a ne može se zaposliti, time da obveza uzdržavanja postoji samo godinu dana nakon prestanka obrazovanja; punoljetno dijete koje zbog bolesti, mentalnog ili tjelesnog oštećenja nije sposobno za rad, dok ta nesposobnost traje.

Roditelj koji nije uzdržavao svoje dijete koje s njim ne živi u obiteljskoj zajednici, a bio je dužan to učiniti, dužan je djetetu isplatiti naknadu za uskraćeno uzdržavanje i unatrag (samo unatrag 5 godina jer je to zastarni rok za tu tražbinu) od nastanka toga prava pa do podnošenja tužbe.

Dijete ostvaruje pravo na uzdržavanje od roditelja s kojim ne živi, tj. kojem nije sudski povjereno na odgoj i čuvanje nakon prestanka bračne zajednice ili razvoda braka. To pravo ostvaruje preko roditelja kojem je povjereno na odgoj i čuvanje, kao zakonskog zastupnika, a putem:

-nagodbe pred centrom za socijalnu skrb ili sudom, ili

-tužbom za određivanje uzdržavanja pred općinskim sudom djetetova prebivališta.

Uzdržavanje se određuje u sudskom postupku (ako nije utvrđeno nagodbom). Sud utvrđuje ukupan iznos sredstava potrebnih za uzdržavanje. Pri toj ocjeni, sud u obzir uzima sve okolnosti bitne da bi odredio potrebe i mogućnosti, kao što su imovno stanje, zdravstveno stanje, sposobnost za rad, mogućnosti stjecanja povećane zarade, vlastite potrebe, druge zakonske obveze uzdržavanja.

No, bez obzira na te okolnosti, radno sposoban roditelj se ne može osloboditi dužnosti uzdržavanja maloljetnog djeteta.Ako roditelj koji je na temelju pravomoćne odluke ili nagodbe dužan plaćati uzdržavanje djeteta, ne ispunjava svoju obvezu duže od 6 mjeseci  neprekidno ili ako nije platio za 6 mjeseci s prekidima ukupno unutar razdoblja od sedam mjeseci, centar za socijalnu skrb dužan je na prijedlog drugog roditelja ili po službenoj dužnosti, donijeti odluku o privremenom uzdržavanju i u skladu s njom isplaćivati uzdržavanje sve dok roditelj-obveznik uzdržavanja ne počne ponovno ispunjavati svoju obvezu, u ukupnom trajanju od tri godine. Pravo na privremeno uzdržavanje priznaje se s danom podnošenja zahtjeva, a određuje se u iznosu od 50% iznosa za uzdržavanje određenog odlukom ministra zdravstva i socijalne skrbi o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta, koje je dužan platiti roditelj koji s djetetom ne živi.  

Također, punoljetno dijete je dužno uzdržavati roditelja koji nije sposoban za rad, a nema dovoljno sredstava za život ili ih ne može ostvariti iz svoje imovine. Dijete se može osloboditi dužnosti uzdržavanja roditelja koji ga iz neopravdanih razloga nije uzdržavao u vrijeme kad je to bila njegova zakonska obveza.

Maćeha ili očuhdužni su nakon smrti djetetova roditelja uzdržavati maloljetnog pastorka, ako su u trenutku smrti roditelja živjeli s pastorkom a on ne može ostvariti uzdržavanje od roditelja. Pošto je takvo uzdržavanje uzajamno, punoljetni pastorak je, pod ovim uvjetima dužan uzdržavati maćehu odnosno očuha, ako su ga maćeha ili očuh uzdržavali ili se brinuli o njemu dulje vrijeme.

Ako roditelj ne uzdržava dijete, baka i djed po tom roditelju dužni su ga uzdržavat uz iste pretpostavke kao i roditelji.

Što se tiče bračnog druga, koji nema dovoljno sredstava za život ili ih ne može ostvariti iz svoje imovine, a nije sposoban za rad ili se ne može zaposliti,on ima pravo na uzdržavanje od svoga bračnog druga, a takav zahtjev ima pravo podnijeti do zaključenja glavne rasprave u parnici za razvod ili poništaj braka, na što ga je sud dužan upozoriti. Sud može odbiti zahtjev za uzdržavanje bračnog druga, ako bi uzdržavanje predstavljalo očitu nepravdu za drugog bračnog druga.  Pravo na uzdržavanje prestaje kad razvedeni bračni drug ili bračni drug iz poništenog braka koji to pravo koristi sklopi novi brak.

Pretpostavke za priznavanje zahtjeva za uzdržavanje izvanbračnog druga su: da takva zajednica ima priznati status( da je trajala određeno vijeme),da je zajednica prestala, te da izvanbračni drug  nema dovoljno sredstava za život ili ih ne može ostvariti iz svoje imovine, a nije sposoban za rad ili se ne može zaposliti. Tužba za uzdržavanje može se podnijeti u roku od šest mjeseci od prestanka izvanbračne zajednice. Sud može odlučiti da obveza uzdržavanja traje do godine dana, a tek u opravdanim slučajevima i dulje. Sud može i odbiti zahtjev za uzdržavanje izvanbračnog druga, ako bi uzdržavanje predstavljalo očitu nepravdu za drugoga izvanbračnog druga.

Otac izvanbračnog djeteta dužan je uzdržavati djetetovu majku godinu dana od rođenja djeteta ako ona skrbi o djetetu, a nema dovoljno sredstava za život.

 

Grupa za prava djece i obiteljsko uzdržavanje

Drupal theme by Kiwi Themes.