Ustavni sud ukinuo dio Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći!

Objavljeno 28. Travanj 2011 - 8:59

Postupak za ocjenu suglasnosti cijelog Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći s Ustavom podnijela je Hrvatska odvjetnička komora, no, Ustavni sud je ukinuo pet zakonskih članaka, odnosno neke  stavke. Sporne odredbe bit će na snazi do 15. srpnja, do kada bi ih zakonodavac trebao doraditi.

Ukinute odredbe tiču se  mjerila za dobivanje besplatne pravne pomoći, a ukinute su i odredbe koje određuju krug korisnika, slučajeve u kojima odvjetnici mogu uskratiti besplatnu pravnu pomoć, odredbe koje propisuju da se troškovi besplatne pravne pomoći vraćaju u državni proračun ako korisnik dobije sudski spor, te odredba kojom se regulira raspodjela sredstava za besplatnu pravnu pomoć.

Navodimo ukinute članke te prenosimo sažetak obrazloženja Ustavnog suda uz svaki od njih:

1.)    Čl. 5. st. 2.
“Egzistencijalna pitanja u smislu ovoga Zakona su osobito: statusna pitanja, prava iz sustava socijalne skrbi, prava iz sustava mirovinskog, invalidskog osiguranja i drugi oblici pomoći, radnopravne stvari, zaštita djece i mlađih punoljetnika, zaštita žrtava kažnjivih djela, žrtava trgovanja ljudima, obiteljskog nasilja i kada je to predviđeno međunarodnim ugovorima kojih je Republika Hrvatska stranka, kao i imovinsko-pravna pitanja u vezi sa zaštitom nekretnina do veličine zadovoljavajućega stambenog prostora, u skladu sa člankom 3. ovoga Zakona, odnosno zaštitom sredstava za rad neophodnih za uzdržavanje korisnika i članova kućanstva te novčanih sredstava do dvadeset najnižih mjesečnih osnovica za obračunavanje i plaćanje doprinosa za obvezna osiguranja na dan podnošenja zahtjeva prema Zakonu o doprinosima za obvezna osiguranja, po članu njegovog kućanstva.”

• Pojam »egzistencijalnog pitanja« je neodređeni pravni pojam koji nužno mora ispuniti zahtjeve određenosti i preciznosti pravne norme. Iz tog razloga Ustavni sud je ocijenio da ovaj stavak ne udovoljava zahtjevima pravne sigurnosti objektivnog pravnog poretka i da je protivan postupovnim pravilima koja proizlaze iz prava na pristup sudu odnosno prava na pravično suđenje, u vezi sa zahtjevima koji proizlaze iz vladavine prava kao najviše vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske.

2.)    Čl. 8.
(1) Smatrat će se da osoba ne može snositi troškove pravne pomoći bez egzistencijalne ugroženosti ako ostvaruje prava iz sustava socijalne skrbi i drugih oblika pomoći, odnosno pravo na opskrbninu prema Zakonu o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji i Zakona o zaštiti vojnih i civilnih invalida rata ili ako imovno stanje podnositelja zahtjeva i punoljetnih članova njegovog kućanstva odgovara sljedećim uvjetima:
a) kad imovina, u novčanom obliku, podnositelja zahtjeva i članova njegovog kućanstva ne iznosi više od dvadeset najnižih mjesečnih osnovica za obračunavanje i plaćanje doprinosa za obvezna osiguranja, na dan podnošenja zahtjeva, prema Zakonu o doprinosima za obvezna osiguranja, po članu njegovog kućanstva
b) kad podnositelj zahtjeva ili punoljetni članovi njegovog kućanstva posjeduju imovinu, osim imovine u novčanom obliku, čija ukupna vrijednost ne prelazi iznos od dvadeset najnižih mjesečnih osnovica za obračunavanje i plaćanje doprinosa za obvezna osiguranja na dan podnošenja zahtjeva prema Zakonu o doprinosima za obvezna osiguranja,
c) kad podnositelj zahtjeva odnosno punoljetni članovi njegova kućanstva, imaju u vlasništvu stan ili kuću koji se smatraju zadovoljavajućim stambenim prostorom u smislu članka 3. ovoga Zakona, te ako imaju u vlasništvu automobil čija vrijednost ne prelazi osamnaest najnižih mjesečnih osnovica za obračunavanje i plaćanje doprinosa za obvezna osiguranja na dan podnošenja zahtjeva, prema Zakonu o doprinosima za obvezna osiguranja,
d) kad ukupni dohodak i ukupni primici podnositelja zahtjeva i punoljetnih članova njegova kućanstva mjesečno ne prelaze po članu kućanstva iznos najniže osnovice za obračun i plaćanje doprinosa za obvezna osiguranja na dan podnošenja zahtjeva, prema Zakonu o doprinosima za obvezna osiguranja.
(2) Besplatna pravna pomoć odobrit će se djeci, koju su roditelji i drugi obveznici uzdržavanja po odredbama zakona dužni uzdržavati, u postupcima koji se vode pred nadležnim tijelima radi ostvarivanja prava djeteta na uzdržavanje neovisno o materijalnim prihodima obitelji.

• Ustavni sud je primijetio da prilikom određivanja tih četiriju mjerila, a ni kasnije, nije provedeno sustavno istraživanje o tome koji bi to bio postotak stanovništva Republike Hrvatske koji ispunjava ta mjerila. U različitim europskim državama dostupnost i obuhvatnost sustava besplatne pravne pomoći je različita, no nije ograničena samo na najsiromašnije slojeve. Polazeći od činjenice da u Republici Hrvatskoj postoji znatno niža razina standarda i bruto nacionalnog dohotka po glavi stanovnika od one u razvijenim europskim državama te unatoč nepostojanju egzaktnih podataka, Ustavni sud ocijenio je da je razvidno da mjerila iz Zakona pokrivaju tek manji dio stanovništva te ostavljaju nezaštićenim dio socijalno ugroženijih slojeva kojima je pravna pomoć vrlo često nužna. Posebno je Ustavni sud primjetio da su tipični korisnici besplatne pravne pomoći osobe iz ruralnih područja u kojima u pravilu živi starija populacija bez nužnih sredstava za život. No iako ne mogu privređivati, oni često ne mogu tražiti da im država plaća sudske sporove jer žive u kućama većim od propisanih kriterija. Ustavni je sud zaključio da stroga primjena ovog članka onemogućuje ostvarenje prava na besplatnu pravnu pomoć širokom krugu ugroženih osoba.

3.)    Čl. 10. st. 2.
“Odvjetnik ne smije odbiti pružiti pravnu pomoć u skladu s odredbama ovoga Zakona, osim u slučajevima predviđenima Zakonom o odvjetništvu za uskratu pravne pomoći.”

• Problem je, međutim, u tome što Zakon o odvjetništvu ne sadrži specifične odredbe o uskrati besplatne pravne pomoći, a mjerodavne odredbe tog zakona ne ispunjavaju zahtjev predvidljivosti u odnosu na korisnike besplatne pravne pomoći. Zbog toga je Ustavni sud primijetio da u ovom spornom članku dvostruko upućivanje na mjerodavnu normu o dopuštenoj uskrati pravne pomoći potencijalnom korisniku zapravo onemogućuje ostvarenje njegova prava na pristup sudu.

4.)    Čl. 37.
“Kad je korisnik pravne pomoći potpuno ili djelomično uspio u postupku te mu sud dosudi imovinu ili primitak, odnosno kad mu u upravnom postupku pripadne određena imovina ili primitak osim imovine i primitaka koji se prema odredbama ovoga Zakona izuzimaju kod utvrđivanja imovnoga stanja podnositelja zahtjeva, korisnik je dužan iznos plaćene pravne pomoći prema obračunatoj uputnici uplatiti u državni proračun, ako taj iznos suprotna strana nije neposredno uplatila u državni proračun.”

• Zakon nije predvidio mogućnost da u slučaju uspjeha u sporu odvjetnik ima pravo, do iznosa koji prelazi iznos sredstava odobrene pravne pomoći, naplatiti se od protustranke. Zbog toga je Ustavni sud zaključio da tu manjkavost treba tumačiti na način da u slučaju uspjeha u sporu odvjetnik korisnika ima pravo na punu naknadu troškova koje plaća druga stranka, ako ona nije korisnik besplatne pravne pomoći. Zaključeno je da navedena manjkavost onemogućuje u velikoj mjeri predvidljiv i funkcionalan sustav zaštite prava na pristup sudu i tako krši pravo na pravično suđenje, u vezi sa zahtjevima koji proizlaze iz vladavine prava kao najviše vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske.

5.)    Čl. 53. st. 2.
“Sredstva za pružanje pravne pomoći mogu se osigurati i iz sredstava lokalne i područne (regionalne) samouprave, donacija i iz drugih izvora u skladu sa zakonom. Od ukupno osigurane pravne pomoći do 50% se dodjeljuje na temelju natječaja udrugama i visokim učilištima za rad pravnih klinika, a 50% se osigurava za druge oblike pravne pomoći.”

• Zakon ne definira kategoriju »oblika« pravne pomoći. Bez obzira na tumačenje navedene kategorije, postavilo se pitanje na što će se, ako se za udruge i visoka učilišta izdvoji manje od 50%, utrošiti »višak« iznad 50%, jer se za »druge oblike« osigurava točno 50%. U tom smislu zaključeno je da je ova odredba matematički neprovediva jer u slučaju da se udrugama i visokim učilištima dodijeli manje od 50% sredstava, izvjesno bi se moglo pretpostaviti da će u raspodjeli sredstava ostati »višak« koji neće biti svrhovito utrošen.

Povrh svega navedenoga, istaknuto je da je pitanje besplatne pravne pomoći vrlo osjetljivo pitanje, posebno sada kada vlada doba gospodarske krize. Smatra se nužnim da zakonodavac to pitanje regulira, ali nikako ne samo zbog formalne i birokratske želje za zatvaranjem poglavlja 23. u pregovorima s Europskom Unijom.

Cijena pravne pomoći ne smije biti zapreka ostvarivanju prava hrvatskih građana!

 

Grupa za zaštitu prava radnika

Drupal theme by Kiwi Themes.