Ulazak stranaca u Republiku Hrvatsku

Objavljeno 27. May 2013 - 9:44

Materija ulaska stranca u Republiku Hrvatsku, odnosno izlaska iz nje, potanko je obrađena u Zakonu o strancima (Narodne novine, br. 130/11, u daljnjem tekstu: ZS). Iako se, na prvi pogled, pitanje ulaska i izlaska čini jednostavnim i samorazumljivim, ipak vrijedi skrenuti pozornost na pojedine detalje. Samim trenutkom ulaska, ali i izlaska iz teritorija Republike Hrvatske, stranac ima određena prava, ali i obaveze. Stoga je važno točno utvrditi te trenutke. Člankom 34, stavkom 1. ZS-a propisano je da se trenutkom ulaska u Republiku Hrvatsku smatra moment kada  je stranac na graničnom prijelazu prošao mjesto obavljanja granične kontrole, a u ostalim slučajevima kada je prešao graničnu crtu. Kada bismo strogo gramatički promatrali navedeni članak, vidjeli bismo da je rečenica sastavljena od dva dijela. Razlog tome je da se odmah na početku odvoji redoviti način ulaska u zemlju, kojem bi se trebalo uvijek težiti, od izvanrednog, a koji je zapravo nezakonit.

            Jedna od prije navedenih obaveza za stranca prilikom ulaska i izlaska iz Republike Hrvatske, a koja je određena u članku 35. ZS-a, jest dužnost podvrgavanja graničnoj kontroli. Granična kontrola obavlja se sukladno zakonu kojim se uređuje nadzor državne granice, a obuhvaća i utvrđivanje razloga za odobrenje ulaska stranca u državu. U slučaju da je stranac upisan u putnu ispravu druge osobe, on može ulaziti i izlaziti iz Republike Hrvatske samo s osobom u čiju je putnu ispravu upisan (članak 34, stavak 2. ZS-a).

            Prilikom granične kontrole, između ostalog, utvrđuje se u kojim slučajevima se može odobriti ulazak u državu i ti su slučajevi taksativno navedeni u članku 36, stavku 1. ZS-a, pa tako zakon navodi da se strancu može odobriti ulazak u Republiku Hrvatsku ako:

1. posjeduje valjanu putnu ispravu ili drugu ispravu koja služi za prelazak državne granice,

2. posjeduje valjanu vizu ili valjano odobrenje boravka, ako je potrebno,

3. opravda svrhu i uvjete ulaska i boravka te ako posjeduje sredstva za uzdržavanje za vrijeme boravka u Republici Hrvatskoj i za povratak u državu iz koje je došao ili za putovanje u treću državu,

4. nema zabranu ulaska i boravka i nije obuhvaćen međunarodnim mjerama ograničenja ulaska koje obvezuju Republiku Hrvatsku,

5. ne predstavlja opasnost za javni poredak, nacionalnu sigurnosti ili javno zdravlje.

            Ipak, zakonodavac je ostavio malo prostora za pojedine izuzetke, te već u sljedećem stavku istog članka navodi da se strancu, koji ne ispunjava prije navedene uvjete, može odobriti ulazak u Republiku Hrvatsku na određenom graničnom prijelazu, ako to zahtijevaju ozbiljni humanitarni razlozi, nacionalni interes ili međunarodne obveze Republike Hrvatske. Humanitarni aspekt je jedan od hvalevrijednih izuzetaka, jer za razliku od nacionalnog interesa za državu nema, u načelu, možebitne koristi, te za razliku od međunarodnim ugovorom preuzete obaveze nije dužna to učiniti. Osim, dakako, ako se ne radi o humanitarnim razlozima propisanim u jednom od međunarodno obvezujućih ugovora.

           Zatim, u članku 37. ZS-a su kriteriji za odobrenje ulaska još malo ''olabavljeni'', s bitnom razlikom da ovaj put Vlada Republike Hrvatske je ta koja odlučuje koje će strance staviti u malo povoljniji položaj, te stoga može odrediti da državljani pojedinih država mogu ulaziti i izlaziti iz Republike Hrvatske i s valjanom osobnom iskaznicom, odnosno drugom ispravom kojom se dokazuju identitet i državljanstvo, ako ispunjavaju uvjete iz članka 36. stavka 1. točke 2., 3., 4. i 5. ZS-a, odnosno da pod određenim uvjetima, državljani pojedinih država mogu ulaziti i izlaziti iz Republike Hrvatske uz posjedovanje valjane putne isprave u koju je unesena valjana dozvola boravka ili valjana viza tipa C jedne od države potpisnice Schengenskog provedbenog sporazuma, ako ispunjavaju uvjete iz članka 36. stavka 1. točke 1., 3., 4. i 5. ZS-a.

            Možemo vidjeti da se u člancima 36 i 37 ZS-a, prilikom opisivanja slučajeva odobrenja ulaska, koristi glagol ''može'', a ne ''mora''. Dakle, Republika Hrvatska ni u kojem slučaju ne mora odobriti strancu ulazak u državu. Njezino je pravo da odluči kome će odobriti ulazak. U slučaju da se odbije strancu ulazak u državu, policijska postaja nadležna za kontrolu prelaska državne granice donosi rješenje. Protiv navedenoga rješenja može se izjaviti žalba putem nadležne diplomatske misije, odnosno konzularnog ureda Republike Hrvatske, o kojoj odlučuje Povjerenstvo. Žalba ne odgađa izvršenje (članak 38. ZS-a).

            Do sada smo govorili o zakonitom ulasku u Republiku Hrvatsku, ali kao što je napomenuto na početku, postoji i nezakoniti ulazak. Članak 39. ZS-a određuje koji se slučajevi ulaska u državu smatraju nezakonitima, a oni su sljedeći - ako stranac:

1. prijeđe državnu granicu izvan mjesta ili vremena određenog za prelazak državne granice,

2. izbjegne graničnu kontrolu,

3. uđe dok je na snazi zabrana ulaska i boravka u Republici Hrvatskoj,

4. uđe ponovno u Republiku Hrvatsku prije proteka roka od 30 dana, računajući od isteka roka za napuštanje Republike Hrvatske, ako mu je od prije otkazan boravak,

5. uđe na temelju tuđe ili krivotvorene putne ili druge isprave koja služi za prelazak državne granice, odnosno vize ili odobrenja boravka.

           Što se tiče izlaska, stranac može slobodno izaći iz Republike Hrvatske, no to je pravo ograničeno u dva slučaja. Naime, prema članku 40, stavku 2. ZS-a, strancu će se zabraniti izlazak iz Republike Hrvatske ako prilikom izlaska iz Republike Hrvatske upotrijebi tuđu ili krivotvorenu putnu ili drugu ispravu koja služi za prelazak državne granice ili postoji opravdana sumnja da namjerava izbjeći kazneno ili prekršajno gonjenje, uhićenje, privođenje, dovođenje ili izvršenje kazne zatvora.

            Zakon još propisuje i obaveze trećim osobama, pa tako određuje da ako je strancu odbijen ulazak, prijevoznik koji ga je dovezao dužan ga je bez odgađanja i na svoj trošak odvesti s graničnog prijelaza ili iz Republike Hrvatske, a ako to nije moguće, prijevoznik je dužan na vlastiti trošak pronaći drugi način prijevoza ili ako drugi način prijevoza nije odmah moguć, preuzeti troškove koji nastanu prilikom boravka i povratka stranca. Ta se odredba odnosi i na prijevoznika koji je dovezao stranca u tranzitu ako ga je prijevoznik, koji ga je trebao prevesti u državu odredišta, odbio prevesti ili ako mu je zabranjen ulazak u državu odredišta. Inače, prijevoznik može dovesti stranca na granični prijelaz ili u Republiku Hrvatsku ako stranac ima valjanu putnu ispravu ili drugu ispravu koja služi za prelazak državne granice, valjanu vizu, ako mu je potrebna ili odobrenje boravka (članak 41. ZS-a). Kada govorimo o obavezama organizatora turističkih ili poslovnih putovanja, važno je za napomenuti da je isti taj organizator, u čijoj je organizaciji stranac došao, dužan snositi troškove povratka stranca kada stranac nezakonito boravi u Republici Hrvatskoj i nema sredstava za povratak, ako se utvrdi da je do nezakonitog boravka došlo zbog propusta organizatora putovanja (članak 42. ZS-a). 

            Na kraju, valja skrenuti pozornost na izričitu zabranu ZS-a, u članku 43., da se strancu pomaže u nezakonitom prelasku državne granice, u tranzitu preko državnog područja ako je stranac nezakonito ušao u Republiku Hrvatsku te u nezakonitom boravku. Pomaganjem, u smislu ovoga članka, neće se smatrati pomaganje strancu u ostvarivanju prava iz radnog odnosa (mogućnost naknade plaće, s pripadajućim doprinosima sukladno posebnim propisima, te mogućnost izjavljivanja žalbe, odnosno tužbe protiv poslodavca). 

Drupal theme by Kiwi Themes.