Status romske populacije u Republici Hrvatskoj

Objavljeno 7. November 2011 - 21:05

Romi su jedna od dvadeset dvije priznate nacionalne manjine u Hrvatskoj. Prema popisu stanovništva iz 2001. u Republici Hrvatskoj živi 9.463 Roma, od čega ih je najviše u Međimurskoj županiji i Gradu Zagrebu. U te dvije županije živi više od polovice svih Roma u Hrvatskoj, čak 51,1 posto. Procjenjuje se da je stvarni broj Roma puno veći iz razloga što ne sudjeluju svi Romi u popisu stanovništva i što se mnogi od njih izjašnjavaju kao Hrvati pa se procjene o stvarnom broju kreću oko 30 i 40 tisuća. Romi se uglavnom djele prema vjerskoj pripadnosti (katolici, pravoslavci ili muslimani), prema vremenu dolaska u Hrvatsku, prema zemlji iz koje su došli i regiji u kojoj žive. U Hrvatskoj živi osam različitih romskih skupina od čega je jedna autohtona hrvatska skupina - Lovari.

 

U Hrvatskoj je pravni položaj Roma reguliran Ustavom Republike Hrvatske, Ustavnim zakonom o pravima nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj i Nacionalnim programom za Rome. Prava Roma kao  manjine također štiti Zakon o diskriminaciji i  međunarodni propisi kao što su Međunarodna konvencija o eliminaciji svih oblika rasne diskriminacije ( ICERD)  i Europska konvencija o ljudskim pravima.

 

Romi su u Hrvatskoj marginalizirani u gotovo svim javnim i društvenim djelatnostima, a njihovi su uvjeti života ispod optimalnih. Slabo su uključeni u sustav zdravstvene skrbi, obrazovanja i zapošljavanja. Većina ih živi od socijalne pomoći i dječjeg doplatka, a samo četvrtina je zaposlena, uglavnom na privremenim poslovima. Nerijetko su izloženi diskriminaciji, najviše u domeni rada i zapošljavanja. Nije rijedak slučaj ponašanje poslodavca koji namjerno odbija kandidate za posao koji su romske nacionalnosti. Zbog toga je Republika Hrvatska pokrenula program ubrzane integracije Roma u hrvatsko društvo kroz nekoliko projekata. Tako je 2005.  pokrenut Nacionalni program za Rome u sklopu kojeg Hrvatski zavod za zapošljavanje financira i sufinancira obrazovanje i zapošljavanje osoba romske nacionalnosti. Tako je u 2007.  zaposleno 467 pripadnika romske nacionalne manjine, a u 2008. njih 618. U javne radove 2007. bilo ih je uključeno 179, a 2008. više od 200. Godine 2011.  zaposlene su 462 osobe, za što je iz državnog proračuna izdvojeno 6 milijuna kuna. U Zagrebu je 2009. otvorena radionica o zapošljavanju Roma kao projekt u sklopu Akcijskog plana Desetljeća za Rome. Desetljeće za Rome je inicijativa koju je usvojilo osam zemalja srednje i jugoistočne Europe, a predstavlja velik napredak u poboljšavanju gospodarskog i društvenog položaja Roma. 

 

Na očuvanju i promoviranju kulturne baštine Roma, poboljšanju uvjeta života romskih obitelji, poticanja mladih na školovanje, prevencije neprihvatljivog ponašanja romske djece i mladeži i slično također rade i razne udruge  Roma koje su okupljene u okviru Vijeća romskih udruga, Mreže romskih udruga ili djeluju kao samostalne udruge Roma. Najviše se ističu Udruga Roma Zagreba i Zagrebačke županije, Udruga Romi za Rome Hrvatske, Unija Roma Hrvatske te Udruga za promicanje i obrazovanje Roma.U Zagrebu djeluje i Vijeće romske nacionalne manjine Grada Zagreba kao jedini legalni i legitimni predstavnik Roma Grada Zagreba, čiji su članovi izabrani na  na demokratskim izborima 2003. Vijeće između ostalog ima ovlasti predlaganja općih akata, razmatranje i zauzimanje stavova o zakonima i drugim propisima i općenito davanje prijedloga, mišljenja i preporuka tijelima vlasti.

 

Padanje razreda, neopravdano izostajanje s nastave, odustanak od daljnjeg školovanja i ponekad slabo poznavanje hrvatskog jezika česti su problemi obrazovanja romske djece. Tako je istraživanje Bajaš Roma u Međimurju i Baranji pokazalo da  petina ispitanih muškaraca i više od 40 posto žena nije nikada pohađalo školu, a prosječno trajanje obrazovanjaza one koji su pohađali školu bilo je 5,3 godina. Samo 10 posto ispitanih Roma završilo je osnovnu školu.

Zbog toga je u prosincu 2002. Ministarstvo obrazovanja i športa donijelo odluku o uvođenju romskih pomoćnika u škole s romskim učenicima od prvog do četvrtog razreda. Uveden je i posebni predškolski program “Mala škola” kao priprema za djecu od tri do sedam godina.

 

S druge strane, presuda Europskog suda za ljudska prava u predmetu Oršuš i drugi protiv Hrvatske iz 2010. pokazatelj je da je potrebno raditi na integraciji romske djece. Predmet se  odnosi na četrnaest učenika romske nacionalnosti iz dvije osnovne škole u Međimurju koji su se žalili Europskom sudu u Strasbourgu da su bili diskriminirani zbog svoje romske pripadnosti jer su bili smješteni u posebne “romske razrede”čime im je uskraćeno pravo na obrazovanje. Žalili su se također da je sudski postupak koji su vodili u Hrvatskoj protiv istih škola predugo trajao. Veliko vijeće suda  je 16. ožujka 2010. jednoglasnom odlukom presudilo da je podnositeljima povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku time što je Ustavnom sudu Republike Hrvatske trebalo više od četiri godine da riješi ovaj predmet. Glede prigovora diskriminacije međutim, nisu bili jednako složni. Sud je tijesnom većinom (9:8 glasova) presudio da je Republika Hrvatska vršila diskriminaciju romske djece tako što ih je  izdvajala u isključivo romska odjeljenja i odredio da svakome od njih plati po 4,500 EUR odštete i sudske troškove.

Praksa miješanih razreda  nužna je radi podizanja samopouzdanja romske djece, njihove integracije u hrvatsko društvo i poticanja međuodnosa i druženja romske djece i djece koja nisu romske nacionalnosti.

Pravna Klinika Pravnog fakulteta u Zagrebu 2011.