Promjene u Zakonu o radu

Objavljeno 17. December 2014 - 14:38

01.08.2014. na snagu je stupio novi Zakon o radu (NN 93/14). Budući da se radi o najvažnijem hrvatskom općem propisu o radu koji propisuje prava i obveze iz radnih odnosa, vrlo je teško zadovoljiti obje strane: radnike koji traže sigurnost i poslodavce koji teže fleksibilnosti u poslovanju. Sukladno tome, reforme radnopravnog zakonodavstva neki smatraju preradikalnima, a neki tek kozmetičkim promjenama koje nisu dovoljne da bi došlo do zamaha u gospodarstvu i smanjenja nezaposlenosti. Ipak, Zakon o radu predstavlja samo pravni okvir, a za pozitivni pomak je potrebno mnogo više od izmjene jednog zakona.

U nastavku donosimo pregled najvažnijih promjena Zakona o radu.

 

Odredbe o organzaciji radnog vremenaznatno su izmijenjene i zakomplicirane. Zakon i dalje propisuje da puno tjedno radno vrijeme ne može biti duže od 40 sati. Međutim, uvela se mogućnost dopunskog rada na jednokratnim povremenim poslovima do 8 sati tjedno i 180 sati godišnje radnicima koji već rade u punom radnom vremenu uz pisanu suglasnost poslodavca s kojim radnik prethodno ima sklopljen ugovor o radu.

Promijenjene su i odredbe o preraspodjeli radnog vremena pa se taj tjedni limit u stvarnosti povećava na 50 sati, odnosno 60 sati ako je kolektivnim ugovorom tako dogovoreno. Pritom, u razdoblju od četiri mjeseca prosječno tjedno radno vrijeme radnika ne smije prelaziti 48 sati, uključujući i prekovremene. Kolektivnim se ugovorom to razdoblje može povećati s 4 mjeseca na 6 mjeseci.

Što se tiče samog prekovremenog rada radnika, poslodavac ga od sada mora naložiti pisanim putem, a njegov se intenzitet ograničava na način da ukupno trajanje rada ne smije biti duže od 50 sati tjedno.

 

Do manjih, ali značajnih promjena došlo je i u pogledu odredbi koje se tiču otkaznog roka i otkaza. Dodatno su definirani slučajevi u kojima otkazni rok teče, odnosno ne teče. Razdoblje privremene nesposobnosti za rad (bolovanje) i dalje ulazi u otkazni rok, a otkazni rok zajedno s bolovanjem ograničen je na maksimalnih 6 mjeseci ako se posao mora obavljati tijekom otkaznog roka.

Otkazni rok teče za vrijeme godišnjeg odmora, plaćenog dopusta te razdoblja privremene nesposobnosti za rad radnika kojeg je poslodavac u otkaznom roku oslobodio obveze rada, osim ako kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu nije drukčije uređeno.

Lakše se može dati otkaz trudnicama i rodiljama, čiji ugovor sada prestaje smrću poslodavca ili ako poslodavac kao obrtnik prestane djelovati, brisanjem trgovca pojedinca iz registra te zbog poslovno uvjetovanih razloga tijekom provedbe postupka likvidacije.

Smatra se da se poslodavcima posebno pogodovalo tako što je iz novog Zakona o radu izostavljena obveza da radnika kojemu se otkazuje ugovor o radu zbog poslovno ili osobno uvjetovanih razloga osposobi za rad na drugim poslovima ili da ga obrazuje dokvalifikacijom. Kod kolektivnog viška radnikaukinuta je obveza poslodavca da izrađuje program zbrinjavanja viška radnika te se skraćuje procedura s dosadašnjih 60 dana za davanje otkaza ugovora o radu na 38 dana za prestanak radnog odnosa.

U slučaju neisplate plaće radnici više neće trebati čekati 30 dana da bi pokrenuli sindikalne akcije. Već s dospijećem plaće moći će najaviti štrajk i pokrenuti postupak mirenja.

 

Značajan je i  pokušaj da se potakne neke netipične oblike zapošljavanja, kod čega je najvažnije istaknuti liberalizaciju odredbi koje se tiču rada preko Agencije za privremeno zapošljavanje. U razdoblju kada ustupljeni radnik zaposlen na neodređeno vrijeme nije ustupljen korisniku, ima pravo na naknadu plaće u visini prosječne plaće koja mu je isplaćena u prethodna 3 mjeseca. Ugovorena plaća i drugi uvjeti ustupljenog radnika ne smiju biti utvrđeni u svoti manjoj odnosno nepovoljnijoj od plaće, odnosno drugih uvjeta radnika zaposlenih kod korisnika na istim poslovima. Rad ustupljenog radnika za obavljanje istih poslova ne smije trajati duže od tri godine, osim ako je to potrebno zbog zamjene privremeno nenazočnog radnika ili je zbog nekih drugih objektivnih razloga dopušteno kolektivnim ugovorom.

Što se tiče rada na izdvojenom mjestu rada, ukinuta je obveza poslodavca da o svakom sklopljenom ugovoru o radu na izdvojenom mjestu rada obavještava nadležnu inspekciju te se pojednostavio sadržaj ugovora o radu na izdvojenom mjestu rada.

Poslodavac s istim radnikom smije sklopiti uzastopni ugovor o radu na određeno vrijeme samo ako za to postoji objektivan razlog, a ukupno trajanje svih uzastopnih ugovora o radu sklopljenih na određeno vrijeme (uključujući i prvi ugovor o radu) ne smije biti neprekinuto duže od tri godine, osim ako je to potrebno zbog zamjene privremeno nenazočnog radnika ili je zbog nekih drugih objektivnih razloga dopušteno zakonom ili kolektivnim ugovorom. Iznimka je prvi ugovor o radu na određeno vrijeme koji poslodavac može sklopiti s radnikom na razdoblje dulje od 3 godine i bez navođenja objektivnih razloga.

 

Promijenjen je i rok zastare pa tako potraživanja iz radnog odnosa od sada zastarijevaju za pet godina. Međutim, bitno je istaknuti da će se postupci ostvarivanja i zaštite prava radnika započeti prije stupanja na snagu ovoga Zakona, dovršiti po odredbama starog Zakona o radu (NN 149/09, 61/11, 82/12 i 73/13). Odredbe ovoga Zakona o zastari potraživanja, neće se primjenjivati na potraživanja iz radnog odnosa radnika, kojima je rok zastare od tri godine istekao prije stupanja na snagu ovoga Zakona.

Drupal theme by Kiwi Themes.