Prenošenje ugovora na novog poslodavca

Objavljeno 19. Travanj 2016 - 10:58

Institut prenošenja ugovora na novog poslodavca uveden je Direktivom Vijeća 2001/23/EZ od 12. ožujka 2001. o približavanju prava država članica u vezi sa zaštitom prava radnika u slučaju prijenosa poduzeća, tvrtki ili dijelova poduzeća ili tvrtki, kao posljedica prihvaćanja pravne stečevine Europske unije, inkorporiranom u Zakonu o radu (NN 93/14) koji ga uređuje u čl. 137.

U navedenom članku navodi se da ako se statusnom promjenom ili pravnim poslom na novog poslodavca prenese poduzeće, dio poduzeća, gospodarska djelatnost ili dio gospodarske djelatnosti, a koji zadržava svoju gospodarsku cjelovitost, na novog se poslodavca prenose svi ugovori o radu radnika koji rade u poduzeću ili dijelu poduzeća koji je predmet prenošenja, odnosno koji su vezani za obavljanje gospodarske djelatnosti ili dijela gospodarske djelatnosti koja je predmet prenošenja. Iz navedenog proizlazi da postojeći ugovori o radu i dalje ostaju na snazi ako do prenošenje dolazi na temelju:

-          statusnom promjenom ili pravnim poslom

-          da se prenosi poduzeće ili dio poduzeća odnosno gospodarska djelatnost ili dio djelatnosti,

-          da se zadržava gospodarska cjelovitost

-          da radnici rade u poduzeću ili djela gospodarske djelatnosti koji se prenosi.

Sve navedene pretpostavke moraju se kumulativno ispuniti, što znači da ne dolazi do prenošenja ugovora na novog poslodavca ako neka od njih nedostaje. Međutim, ne mora značiti da svi pravni poslovi nužno dovode i do prenošenja ugovora o radu. Stajalište koje je zauzeo Europski sud u predmetu Spijekers[1], jest da djelatnost kojom se bavilo poduzeće mora biti nastavljena ili preuzeta od novog poslodavca sa sličnim ili istim aktivnostima. U suprotnom slučaju, ako novi poslodavac primjerice kupuje samo strojeve, bez obveza da nastavi djelatnost starog poslodavca takva situacija ne bi se mogla podvesti pod odredbe spomenutog članka.


Nadalje, st. 2 propisuje da radnik čiji je ugovor o radu prenesen zadržava sva prava iz radnog odnosa koja je stekao do dana prenošenja ugovora o radu, dok st. 3 navodi da poslodavac na kojeg se prenose ugovori o radu preuzima s danom prenošenja u neizmijenjenom obliku i opsegu sva prava i obveze iz prenesenog ugovora o radu. Tako formulirana odredba govori u prilogu već ostvarenih prava radnika i njihovom kontinuitetu, što znači da radnik nema razloga i mogućnosti protiviti se odluci o prenošenju.

 Iznimka od već stečenih prava i kontinuiteta propisana je u st.9 u kojem je navedeno da ako se prijenos poduzeća, dijela poduzeća, obavljanja gospodarske djelatnosti ili dijela gospodarske djelatnosti obavlja u stečajnom postupku ili postupku sanacije, prava koja se prenose na novog poslodavca mogu se umanjiti u skladu s posebnim propisom, sklopljenim kolektivnim ugovorom, odnosno sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca.

Što se tiče prije sklopljenih kolektivnih ugovora, st.12 navodi da ako je u poduzeću, dijelu poduzeća, u vezi s obavljanjem gospodarske djelatnosti ili dijela gospodarske djelatnosti koje je preneseno, sklopljen kolektivni ugovor, na radnike se do sklapanja novog kolektivnog ugovora, a najduže godinu dana, nastavlja primjenjivati kolektivni ugovor koji se na njih primjenjivao prije promjene poslodavca.

Za poslodavca koji prenosi poduzeće, dio poduzeća odnosno djelatnosti, propisana je zakonska obveza da novog poslodavca, potpuno i istinito, pisano izvijestiti o pravima radnika čiji se ugovori o radu prenose. Međutim propust da to učini ne utječe na ostvarivanje prava radnika čiji su ugovori o radu preneseni na novog poslodavca.

Također postoji obveza obavještavanja i radničkog vijeća i sve radnike koji su obuhvaćeni prijenosom, a to mora učiniti: pisano, pravodobno, prije dana prijenosa. U obavijesti moraju biti navedeni podaci o:

-          danu prenošenja ugovora o radu

-          razlozima prenošenja ugovora o radu

-          utjecaju prenošenja ugovora o radu na pravni, gospodarski ili socijalni položaj radnika

-          mjerama predviđenim u vezi s radnicima čiji se ugovori prenose.

Propust poslodavca da novog poslodavca pisano izvijesti prekršajno se sankcionira novčanom kaznom u iznosu od 61.000,00 kn do 100.000,00 kn za pravnu osobu, odnosno 7.000,00 kn do 10.000,00 kn za poslodavca fizičku osobu i odgovornu osobu pravne osobe.

Drupal theme by Kiwi Themes.