Pravo na otpremninu pri odlasku u mirovinu

Objavljeno 4. July 2015 - 9:02

Otpremnina za odlazak u starosnu mirovinu kao pravo radnika nije uređeno Zakonom o radu (NN 93/14, u nastavku: ZR), niti drugim propisima.

Čl. 126. ZR-a je propisano da radnik kojem poslodavac otkazuje nakon dvije godine neprekidnog rada, osim ako se otkazuje zbog razloga uvjetovanih ponašanjem radnika, ima pravo na otpremninu u iznosu koji se određuje s obzirom na dužinu prethodnog neprekidnog trajanja radnog odnosa s tim poslodavcem.

Slučaj odlaska u (starosnu) mirovinu ZR posebno ne predviđa, kad se radi o prestanku ugovora o radu. Naime, među osnovama za prestanak radnog odnosa, navedenim u čl. 112. ZR, ne navodi se da je odlazak u mirovinu posebna osnova prestanka ugovora o radu Naime, prema čl. 112. ZR-a ugovor o radu, između ostalog, prestaje (i) kada radnik navrši šezdeset pet godina života i petnaest godina mirovinskog staža, osim ako se radnik i poslodavac drukčije ne dogovore te (ili) dostavom pravomoćnog rješenja o priznanju prava na invalidsku mirovinu zbog potpunog gubitka radne sposobnosti. Stoga, u slučaju odlaska u starosnu mirovinu koju radnik može ostvariti prije 65. godine života, radni odnos treba okončati na neki od propisanih načina prestanka ugovora o radu. Najčešće će do prestanka ugovora o radu doći sklapanjem sporazuma o prestanku ugovora o radu, no to ne mora nužno biti i jedini način okončanja radnog odnosa u slučaju umirovljenja (primjerice, radnik može poslodavcu otkazati).

Međutim, budući da radni odnos u konkretnoj situaciji može prestati sklapanjem sporazuma o prestanku ugovora o radu ili otkazom radnika, nisu ispunjene pretpostavke propisane čl. 126. ZR-a vezano za ostvarivanje prava radnika na otpremninu. Naime, pravo na otpremninu postoji samo u slučaju kada poslodavac otkazuje ugovor o radu, uz ispunjenje dodatnih uvjeta iz čl. 126. ZR-a. Stoga, u slučaju prestanka radnog odnosa zbog odlaska u starosnu mirovinu, radnik nema pravo na (zakonsku) otpremninu.

Pravo na otpremninu prilikom odlaska u mirovinu isključivo ovisi o tome da li je to ugovoreno ugovorom o radu, kolektivnim ugovorom ili je to poslodavac sam odredio pravilnikom o radu. Ako navedenim dokumentima to nije određeno, radnik nema pravo na otpremninu prilikom odlaska u mirovinu. Shodno tome i iznos otpremnine zavisi isključivo od ugovorene odnosno pravilnikom određene visine otpremnine.

Radnike obično zbunjuje što o otpremnini za odlazak u mirovinu govori i Pravilnik o porezu na dohodak (NN 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 9/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13, 160/13, 157/14) . Međutim, taj Pravilnik u čl.13. st. 2. t. 20. samo određuje da se na otpremninu za odlazak u mirovinu do 8000 kuna ne plaćaju porezi i doprinosi, ali ne daje radnicima nikakvo pravo. To samo znači, kada poslodavac isplaćuje otpremninu za odlazak u mirovinu (dakle, ako ju je dužan isplaćivati zbog ugovora o radu, kolektivnog ugovora ili pravilnika o radu, ili to radi dobrovoljno, dakle neobavezno), iznos do 8000 kuna nije oporeziv, a na razliku preko toga iznosa moraju se platiti porezi i doprinosi.

Otpremnina može biti ugovorena odnosno određena u manjem i u većem iznosu od 8000 kuna, te radniku pripada pravo upravo na onaj iznos koji je ugovoren, odnosno određen.

Drupal theme by Kiwi Themes.