Pravo na nužni nasljedni dio

Objavljeno 21. January 2015 - 6:57

Za života ostavitelja postojale su osobe s kojima je bio u bliskim vezama. Sukladno tome smatra se da imaju pravo na određeni dio nasljedstva. Te situacije uređuje Zakon o nasljeđivanju ( Narodne novine 48/03, 163/03, 35/05, 127/13), točnije odredbe vezane za ustanovu nužnog nasljeđivanja.

Pravo na nužni dio je nasljedno pravo, a dio koji pripada pojedinom nužnom nasljedniku je nužni dio. Nužni nasljednici su ostaviteljevi potomci, njegova posvojčad, njihovi potomci te njegov bračni drug. Ostaviteljevi roditelji, posvojitelji i ostali predci nužni su nasljednici samo ako su trajno nesposobni za rad i nemaju nužnih sredstava za život.

Nužni dio potomaka, posvojčadi i njihovih potomaka te bračnog druga iznosi jednu polovicu, a nužni dio ostalih nužnih nasljednika jednu trećinu od onog dijela koji bi svakom pojedinom od njih pripao po zakonskom redu nasljeđivanja. Oporučitelj može oporukom odrediti da nužni nasljednik primi svoj dio u određenim stvarima, pravima ili novcu. Nužni nasljednik na svaki način ima pravo na ime svog nužnog dijela dobiti onoliku vrijednost koliko na njega otpada kad se obračunska vrijednost ostavine podijeli s veličinom njegova nužnog nasljednog prava (vrijednost nužnog dijela).

Vrijednost ostavine na temelju koje se izračunava vrijednost nužnog dijela utvrđuje se na sljedeći način:

1.      Potrebno je popisati i procijeniti sva dobra koja je ostavitelj imao u času smrti, računajući sve ono čime je raspolagao oporukom, kao i sve njegove tražbine, pa i one koje ima prema nekom nasljedniku, osim tražbina koje su očito nenaplative.

2.      Od utvrđene vrijednosti dobara koja je ostavitelj imao u času smrti odbija se iznos ostaviteljevih dugova, iznos troškova popisa i procjene ostavine i troškova pokopa ostavitelja.

3.      Tako dobivenom ostatku pribraja se vrijednost svih darova koje je ostavitelj učinio na bilo koji način nekom zakonskom nasljedniku bez obzira nasljeđuje li ostavitelja, pa i darova učinjenih nasljednicima koji se odriču nasljedstva, kao i onih darova za koje je ostavitelj naredio da se ne uračunaju nasljedniku u njegov nasljedni dio.

4.      Tome se pribraja i vrijednost darova koje je ostavitelj u zadnjoj godini svog života učinio drugim osobama koje nisu zakonski nasljednici, osim manjih uobičajenih darova.

Neće se uzimati u ovaj račun te se neće pribrajati vrijednost darova učinjenih za postignuće općekorisnih svrha, kao ni darova koji se na temelju samoga zakona ne uračunavaju nasljedniku u njegov nasljedni dio.

Nužni dio je povrijeđen kad je ukupna vrijednost raspolaganja oporukom i/ili vrijednost darova tolika da zbog nje nužni nasljednik ne bi dobio punu vrijednost svoga nužnog dijela. Pri utvrđivanju ukupne vrijednosti oporučnih raspolaganja i darova uzimaju se u račun i oni darovi i raspolaganja oporukom za koja je ostavitelj naredio da se ne uračunaju nužnom nasljedniku u njegov nasljedni dio. Kad je povrijeđen nužni dio, raspolaganja oporukom smanjit će se, a darovi će se vratiti koliko je potrebno da bi se dopunio nužni dio. Prvo se umanjuju raspolaganja oporukom, pa ako nužni dio ne bi bio podmiren, vraćaju se darovi počevši od posljednjeg koji je darovan prije oporučiteljeve smrti i obratnim redom kojim su učinjeni (darovi učinjeni istodobno vraćaju se razmjerno).

Umanjenje raspolaganja oporukom i povrat dara kojim je povrijeđen nužni dio mogu zahtijevati samo nužni nasljednici u roku od tri godine od proglašenja oporuke, a povrat dara u roku tri godine od ostaviteljeve smrti, odnosno od dana pravomoćnosti rješenja o proglašenju ostavitelja umrlim, odnosno o utvrđenju njegove smrti. Pravo na povrat dara (i umanjenje raspolaganja oporukom) u pravilu se ostvaruje u ostavinskom postupku i to nasljedničkom izjavom. Ako se o ostavini ne raspravlja, nužni nasljednici koji bi svoje pravo na nužni dio mogli ostvariti tek vraćanjem dara, to pravo mogu ostvarivati u posebnoj parnici.

Bitno je naglasiti da ostavitelj može povrijediti nužni dio nasljednika isključivo besplatnim pravnim poslovima, bilo među živima - darovanjem, odnosno za slučaj smrti - oporučnim raspolaganjem. Naplatni pravni poslovi kao što su ugovor o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju ne mogu se pobijati radi povrede nužnog dijela nasljedstva.

Oporučitelj može isključiti iz nasljedstva nasljednika koji ima pravo na nužni dio:

1.      ako se on povredom neke zakonske ili moralne obveze koja proizlazi iz njegova obiteljskog odnosa s ostaviteljem teže ogriješio prema ostavitelju,

2.      ako je namjerno počinio neko teže kazneno djelo prema njemu ili njegovu bračnom drugu, djetetu ili roditelju,

3.      ako je počinio kazneno djelo protiv Republike Hrvatske ili vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom,

4.      ako se odao neradu ili nepoštenu životu.

Isključenje iz nasljedstva može biti potpuno ili djelomično, a oporučitelj koji želi isključiti nekog nasljednika mora to očitovati u oporuci na izričit način i navesti razlog za isključenje koji mora postojati u vrijeme oporučivanja.

Isključenjem nasljednik gubi nasljedno pravo u mjeri u kojoj je isključen, a prava ostalih osoba koje mogu naslijediti ostavitelja određuju se kao da je isključeni samo umro prije ostavitelja.

Ako je potomak koji ima pravo na nužni dio prezadužen ili je rasipnik, oporučitelj ga može u oporuci na izričit način lišiti u cjelini ili djelomično njegova nužnog dijela u korist njegovih potomaka. Ovo lišenje ostaje valjano samo ako u času otvaranja nasljedstva lišeni ima maloljetno dijete ili maloljetnog unuka od prije umrlog djeteta, ili ima punoljetno dijete ili punoljetnog unuka od prije umrlog djeteta koji su nesposobni za rad i nemaju nužnih sredstava za život. Lišeni nasljednik nasljeđuje ostavitelja u dijelu koji nije obuhvaćen lišenjem. Lišeni nasljednik nasljeđuje ostavitelja i kad pretpostavke za lišenje više ne postoje u času ostaviteljeve smrti.

 

 

Drupal theme by Kiwi Themes.