Pravna zaštita od mobbinga na radnom mjestu

Objavljeno 4. January 2017 - 23:25

Pojam „mobbing“ potječe od engleskih riječi „mob“ – ološ, svjetina, grupa i glagolske inačice „to mob“ – napadati nekoga, nasrnuti u masi, pogrdno ga nazivati. Istraživanja o mobbingu od osamdesetih godina prošloga stoljeća rezultirala su brojnim definicijama te pojave. Prema operativnoj definiciji „psihološki teror ili mobbing u radnome okruženju podrazumijeva neprijateljsku i neetičnu komunikaciju izravno i sustavno usmjerenu, od strane jednoga ili više pojedinaca, prema individui koja je zbog mobbinga dovedena u položaj bespomoćnosti i nezaštićenosti te se u tome položaju nalazi zbog nastavka zlostavljačkih aktivnosti“.

Tranzicijske zemlje uglavnom nisu poznavale institut mobbinga već su, poput Hrvatske, problem emocionalnoga i fizičkog nasilja u radnom okruženju rješavale odredbama građanskog prava i pravnom definicijom „šikaniranja“. U hrvatsko su zakonodavstvo 2003. godine uvedeni instituti uznemiravanja i seksualnog uznemiravanja na radnome mjestu, zaštite dostojanstva radnika i zabrana izravne i neizravne diskriminacije u radnome pravu kao posljedica usklađivanja istog s pravnom stečevinom Europske Unije, ali pojam „mobbing“, kao takav, ne može se naći ni u jednom zakonskom tekstu. To ne znači da žrtvama mobbinga nije moguće pružiti pravnu zaštitu, nego da postoje nedostatci u pružanju adekvatne pravne zaštite. Uznemiravanje i spolno uznemiravanje uređeni su Zakonom o suzbijanju diskriminacije (dalje: ZSD), općim antidiskriminacijskim propisom u Republici Hrvatskoj. Postupak zaštite dostojanstva radnika uređen je prvenstveno Zakonom o radu (dalje: ZR), s tim da se te odredbe moraju razmatrati u vidu odredaba ZSD-a koji je lex generalis. Dakle, radnici zaštitu od uznemiravanja i spolnog uznemiravanja prema ZR-u mogu zatražiti jedino ako je počiniteljevo neželjeno ponašanje uzrokovano nečim što predstavlja temelj za zabranu diskriminacije. U praksi se često događa da takvog zabranjenog temelja nema, pa se postavlja pitanje pružanja adekvatne pravne zaštite i u takvim slučajevima.

Zaštita u okviru antidiskriminacijskog prava

Prema čl. 7. st. 5. ZR-a poslodavac je dužan štititi dostojanstvo radnika za vrijeme obavljanja posla od postupanja nadređenih, suradnika i osoba s kojima radnik redovito dolazi u doticaj u obavljanju svojih poslova, ako je takvo postupanje neželjeno i u suprotnosti sa zakonom. Dakle, zaštita od mobbinga pruža se u odnosu radnik-poslodavac, radnik-radnik te radnik i treća osoba s kojom dolazi u doticaj u obavljanju poslova. ZR ne definira pojmove diskriminacija, dostojanstvo radnika ni uznemiravanje odnosno spolno uznemiravanje. Da bi se utvrdilo značenje tih pojmova, treba imati u vidu odredbe ZSD-a, što znači da radnik može zaštitu tražiti ovim putem samo ako se neželjeno ponašanje temelji na nekoj od zabranjenih osnova, kao što su npr. rasa, etnička pripadnost, boja kože, spol, vjera, jezik, političko ili drugo uvjerenje, članstvo u sindikatu, obrazovanje, bračni ili obiteljski status, invaliditet, spolna orijentacija i dr. Treba napomenuti da su zabranjene osnove taksativno navedene u čl. 1. ZSD-a. Hrvatski zakonodavac opredijelio se za zatvorenu listu osnova po kojima zabranjuje diskriminaciju i uznemiravanje uopće, pa tako i na radnome mjestu. Ako radnik smatra da ga se na radnom mjestu uznemirava po nekoj od zabranjenih osnova, kod traženja pravne zaštite vodit će se odredbama ZR-a i ZSD-a. ZR-om nije izričito rečeno kakva je to zaštita na koju radnik ima pravo. Radnik bi od suda svakako mogao tražiti da utvrdi da ima pravo prekinuti rad, da se poslodavcu naloži poduzimanje (uvođenje) određenih mjera radi otklanjanja uzroka uznemiravanja. Budući da je uznemiravanje po zabranjenoj osnovi diskriminacija, radnik može svoj tužbeni zahtjev postavljati sukladno ZSD-u, odnosno ovlašten je tužbom zahtijevati da se utvrdi povreda prava radnika (tužba za utvrđenje diskriminacije), da se zabrani poduzimanje radnji uznemiravanja ili da se izvrše radnje kojima se uklanja uznemiravanje ili njegove posljedice, da se naknadi imovinska i neimovinska šteta, te da se presuda objavi u medijima.

Zaštita u okviru Zakon o obveznim odnosima (dalje: ZOO)

Kod traženja sudske zaštite za mobbing, koji nije u uzročnoj vezi s nekim od zabranjenih temelja diskriminacije, treba imati u vidu odredbe ZR-a, uz supsidijarnu primjenu ZOO-a. Najvažnije odredbe ZR-a koje se mogu primjenjivati i na mobbing sadržane su u čl. 7. i čl. 111. ZR-a. Temeljem tih odredbi, radnik čija prava i dostojanstvo prilikom pobližeg određivanja mjesta i načina obavljanja rada nisu poštivani te kojemu nisu osigurani uvjeti za rad na siguran način i na način koji ne ugrožava njegovo zdravlje, u skladu s posebnim zakonom i drugim propisima, ima pravo na naknadu štete po općim propisima obveznoga prava. Kada radnik doživljava psihofizički teror na radnome mjestu, tada su povrijeđena njegova prava i dostojanstvo, ugroženo je njegovo zdravlje pa može tražiti sudsku zaštitu temeljem ZOO-a. Jedna od važnijih odredbi za zaštitu od mobbinga je ona prema kojoj svatko ima pravo zahtijevati od suda ili drugoga nadležnog tijela da naredi prestanak radnje kojom se povređuje pravo njegove osobnosti i uklanjanje njome izazvanih posljedica (čl. 1048., ZOO). Temeljem ove odredbe osoba koja je izložena mobbingu može tražiti od suda da naloži poslodavcu da prestane s radnjama kojima se vrijeđa njezino pravo osobnosti, kao i da se uklone posljedice koje su izazvane tim radnjama. Tužbeni zahtjev bi prema ovoj odredbi ZOO-a trebao biti kondemnatorne prirode koji bi uključivao i zahtjev za naknadu štete.

Drupal theme by Kiwi Themes.