Prava radnika u slučaju neisplate plaće

Objavljeno 22. Travanj 2012 - 12:51

Posljednjih nekoliko godina gospodarsku situaciju Republike Hrvatske, u sklopu globalnog negativnog ekonomskog trenda, obilježavaju veliki potresi. Gotovo svakoga dana imamo prilike svjedočiti propadanju brojnih poduzeća, uslijed čega sudbine brojnih radnika postaju krajnje neizvjesne, a njihova prava iz prekinutog radnog odnosa povrijeđena. Ili pak poslodavci zbog takve gospodarske situacije ne ispunjavaju svoje temeljne obveze prema radnicima.  To se prvenstveno odnosi na neisplatu novčanih potraživanja iz radnog odnosa (neisplatu plaće, naknade plaće te otpremnine).

Analizirajući dosadašnju praksu Pravne klinike, odgovorit ćemo na najčešća pitanja i dileme stranaka.

 

Što učiniti kada poslodavac radniku nije isplatio plaću? 

Prema odredbama Zakona o radu, poslodavac koji na dan dospjelosti (ako drugačije nije određeno kolektivnim ugovorom ili pravilnikom o radu, prema Zakonu plaća dospijeva najkasnije 15. dan tekućeg mjeseca za rad obavljen u prošlom mjesecu) ne isplati plaću, naknadu plaće ili otpremninu ili ih ne isplati u cijelosti, dužan je do kraja mjeseca u kojem je dospjela isplata plaće, naknada plaće ili otpremnine radniku dostaviti obračun iznosa koje je bio dužan isplatiti.

Obračun plaće ima ključnu ulogu u postupku prisilnog ostvarivanja prava na plaću. Naime, on se smatra ovršnom ispravom, što znači da se na temelju njega može od nadležnog suda tražiti ovrha, bez prethodnog utuženja poslodavca. To se čini ovršnim prijedlogom (podnesak sudu), uz koji se prilaže kao dokaz sam obračun plaće.

Da bi se na temelju obračuna plaće mogla provesti ovrha, potrebno je da sadržava podatke propisane Pravilnikom o sadržaju obračuna plaće, naknade plaće ili otpremnine (podatke o poslodavcu, radniku, mjesec za koji se plaća isplaćuje te podatke o ostvarenim satima rada i druge podatke od kojih ovisi iznos plaće te iznos plaće po tim osnovama).

 

Što ako radnik ne raspolaže obračunom plaće?

Nedostavljanje radniku obračuna dugovane, a neisplaćene plaće ili ako isti nema propisani sadržaj, smatra se najtežim prekršajem poslodavca za koji su propisane visoke novčane kazne. ( 61.000,00 - 100.000,00 kn ako je poslodavac pravna osoba, 7.000,0o- 10.000,00 kuna ako je fizička osoba).

Dakle, postoji pravna mogućnost podnošenja prekršajne prijave protiv poslodavca. U slučaju da se tijekom provođenja inspekcijskog nadzora utvrde iste manjkavosti (da poslodavac nije dostavio navedeni obračun ili da on ne sadrži sve potrebne podatke), inspektor rada će rješenjem naložiti poslodavcu dostavu obračuna sa svim propisanim podacima.

Prema dosadašnjoj praksi, savjetuje se radnicima da prije prijavljivanja poslodavca i pokretanja postupka prisilne naplate zatraže od poslodavca obračun te isplatu plaće.

 

Koji su rokovi u kojima radnik treba postaviti zahtjev?

Zakonom o radu propisano je da potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju u roku od 3 godine. Teoretski, radnik može i protekom tog roka tražiti isplatu plaće, ali se izlaže tome da mu poslodavac istakne prigovor zastare, u kojem slučaju neće uspjeti sa svojim zahtjevom a i izlaže se opasnosti od snošenja troškova postupka.

 

Daljnji potencijalni problem oko neisplate plaće može nastati u slučaju da nad poslodavcem bude otvoren stečajni postupak. Kako onda ostvariti potraživanja?

Tada je ostvarivanje potraživanja puno kompliciranije. Ukratko, postoje dva načina: putem prijave tražbine u stečajnu masu, ili putem Agencije za osiguranje radničkih potraživanja u slučaju stečaja poslodavca.

Valja napomenuti da se, u slučaju neisplaćenih plaća za više od 3 mjeseca kao i za veće iznose, ne preporučuje ostvarivanje prava posredstvom Agencije.  Iako je stečajni upravitelj dužan obavijestiti radnike o otvaranju stečajnog postupka i prijavi tražbina, zbog složenosti čitavog postupka savjetuje se radniku da se konzultira sa stručnom osobom oko mogućnosti ostvarivanja neisplaćenih potraživanja.

 

Grupa za zaštitu prava radnika

Pravna Klinika Pravnog fakulteta u Zagrebu 2011.