Prava i obveze u odnosu stranke i odvjetnika

Objavljeno 11. January 2016 - 15:48

Teško da postoji osoba koja se u životu nije susrela s potrebom za pravnim savjetom, a iako naš pravni sustav samo iznimno predviđa obavezno zastupanje pred sudovima od strane stručnjaka pravne profesije (npr. reviziju protiv pravomoćne presude u parničnom postupku može podnijeti samo osoba koja ima položen pravosudni ispit), odnosno dopušta da stranke koje su fizičke osobe samostalno poduzimaju pravne radnje pred sudovima i drugim pravosudnim tijelima, najčešće je u takvim slučajevima zbog nesnalaženja u velikom broju propisa, zamršenosti pravosudnog i upravnog sustava te formalnosti pravnih postupaka uslijed koje lako dolazi do gubitka prava zbog propuštanja radnji najbolje rješenje angažiranje odvjetnika ili drugog pravnog stručnjaka koji je ovlašten pružati pravnu pomoć. Iako je odvjetnička profesija među pravnim laicima često loše percipirana, i to uglavnom zbog visine cijene usluga koje odvjetnici naplaćuju za svoj rad, uzimanje stvari u svoje ruke vrlo lako može dovesti do materijalnih gubitaka koji višestruko premašuju onaj iznos koji bi bio potencijalno izdvojen za stručnu pravnu pomoć. Kako je u praksi Pravne klinike zamijećeno da nam se znatan broj građana obraća s pitanjima koja se tiču raznih aspekata odnosa njih i njihovih bivših ili trenutnih odvjetnika, u nastavku teksta navodeći relevantne odredbe nastojimo razjasniti postoji li dužnost odvjetnika da pruži pravnu pomoć svakoj zainteresiranoj osobi, što odvjetnik može poduzimati na temelju punomoći, kakve su mu obveze prema stranci za vrijeme zastupanja, koji je način određivanja cijene odvjetničkih usluga, tko ima pravo na opoziv ili otkaz punomoći, kome prijaviti odvjetnika te kakav je položaj građana kojima odvjetnici pravnu pomoć pružaju besplatno na temelju posebnog propisa.

Najvažniji propisi koji reguliraju pitanja odvjetništva su Zakon o odvjetništvu (NN NN 09/94, 117/08, 50/09, 75/09, 18/11), Statut Hrvatske odvjetničke komore (NN 115/13), Kodeks odvjetničke etike (NN 64/07, 72/08) te Tarifa o nagradam i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, u daljnjem tekstu: Tarifa), s time da su neka pitanja zastupanja stranaka uređena i drugim propisima.

 

DUŽNOST PRUŽANJA PRAVNE POMOĆI

Sukladno Zakonu o odvjetništvu odvjetnik je dužan pružiti pravnu pomoć stranci koja mu se obrati, a smije je uskratiti samo zbog razloga koje propisuju zakon, statut Komore i Kodeks odvjetničke etike. Suprotno tome, odvjetnik je dužan uskratiti pružanje pravne pomoći ako je on ili koji drugi odvjetnik koji je radio ili radi u istom uredu u toj istoj pravnoj stvari ili stvari koja je s njome pravno povezana zastupao protivnu stranku ili obje stranke, dao im pravni savjet ili od njih primio uputu, zatim ako je u istoj stvari ili stvari koja je s njome pravno povezana radio kao odvjetnički vježbenik kod odvjetnika koji je zastupao protivnu stranku ili ako je u istoj stvari ili stvari koja je s njome pravno povezana radio kao sudac, državni odvjetnik ili kao službena osoba u upravnom ili drugom postupku te u drugim slučajevima predviđenim zakonom, statutom Komore i Kodeksom odvjetničke etike. Dodatno, odvjetnik kojemu je Komora odobrila pružanje specijalizirane pravne pomoći (npr. samo iz pojedine grane prava) smije uskratiti pružanje svih oblika pravne pomoći koji ne spadaju u njegovu specijalnost. Osim navedenih zakonskih razloga, Kodeks odvjetničke etike propisuje da odvjetnik, s iznimkom kaznenih postupaka, mora odbiti pružanje pravne pomoći i ako je ono što stranka traži obijesno ili očito protivno zakonu, tako da se s velikom vjerojatnošću može predvidjeti neuspjeh, a može odbiti samo zbog važnih razloga (npr. zbog preopterećenosti, zbog slabih izgleda na uspjeh, zbog nedostatka posebnog iskustva u toj grani prava, zbog toga što je općepoznato da je stranka sklona obijesnom parničenju, zbog nemoralnosti razloga iz kojih se pružanje pomoći traži, nesposobnosti stranke da plati gotove izdatke i sl.) te ako osobno poznaje protivnu stranku pa ako u takvom slučaju ipak preuzme zastupanje, mora prije toga svoju stranku upozoriti na to poznanstvo.

 

PUNOMOĆ ZA ZASTUPANJE

Ako odvjetnik prihvati pružiti zainteresiranoj osobi, dakle stranci, pravnu pomoć, njihov će se odnos temeljiti na pisanoj punomoći koja je ovlaštenje za zastupanje i koja može, ali ne mora, sadržavati opseg ovlaštenja pa tako stranka može izričito ovlastiti odvjetnika na poduzimanje svih ili samo nekih pravnih radnji u parnici (npr. samo zastupanje na ročištima, a ne i pisanje podnesaka). Ako je stranka izdala odvjetniku punomoć za vođenje parnice, a nije pobliže odredila ovlaštenja u punomoći, odvjetnik je ovlašten na temelju takve punomoći obavljati sve radnje u postupku (osobito podnijeti tužbu, povući je, priznati tužbeni zahtjev ili se odreći tužbenog zahtjeva, zaključiti nagodbu, podnijeti pravni lijek i odreći se ili odustati od njega te zahtijevati izdavanje mjera osiguranja), stavljati zahtjev za ovrhu ili osiguranje i poduzimati potrebne radnje u postupku u povodu takva zahtjeva, od protivne stranke primiti dosuđene troškove te punomoć prenijeti na drugog odvjetnika ili ovlastiti drugog odvjetnika na poduzimanje samo pojedinih radnji u postupku. Osim toga, odvjetnik kome je dana punomoć može odrediti da će ga u zastupanju stranke zamjenjivati odvjetnički vježbenik koji je kod njega zaposlen, s time da odvjetnički vježbenici bez položenoga pravosudnog ispita to mogu činiti samo pred sudom prvoga stupnja u postupcima čija vrijednost predmeta spora nije veća od 50.000,00 kuna.

 

OBVEZE ODVJETNIKA PREMA STRANCI

Kodeks odvjetničke etike detaljno propisuje kakav mora biti odnos odvjetnika prema vlastitoj stranci. Osnovna je dužnost odvjetnika vjernost stranci, stručno i savjesno zastupanje i pružanje pravne pomoći bez odgode i zastoja koristeći se svim potrebnim sredstvima dopuštenim zakonom. Dok traje zastupanje odvjetnik ne smije ni na koji način, u odsutnosti stranke ili bez njezina pristanka u vezi sa spornim predmetom dolaziti u dodir s protivnom strankom. Osim toga zabranjeno mu je i prihvatiti ponudu protivne stranke da je zastupa, premda i u drugoj stvari, pa čak ni nakon završetka postupka u kojemu je zastupao svoju stranku ako bi to prema okolnostima slučaja bilo protivno načelima odvjetničke etike, a također mu je zabranjeno i istovremeno zastupanje suparničara ili suokrivljenika kada su njihovi interesi u međusobnu sukobu. Nadalje, dužan je čuvati kao tajnu sve ono što je prigodom pružanja pravne pomoći saznao kao povjerljivo od svoje stranke ili na drugi način, i to za sve vrijeme postupka pa i nakon njega, osim ako mu stranka na nedvojben način dopusti iznošenje odvjetničke tajne, ili ako je to nužno radi obrane odvjetnika, odnosno ako je to potrebno zbog opravdanja njegove odluke o napuštanju obrane.

 

PRAVA ODVJETNIKA U VEZI SA ZASTUPANJEM

Sukladno čl. 18. Zakona o odvjetništvu odvjetnici imaju pravo na nagradu za svoj rad te na naknadu troškova u vezi s obavljenim radom sukladno tarifi koju utvrđuje i donosi Komora uz suglasnost ministra pravosuđa i koja se objavljuje u Narodnim novinama, a na temelju izdanog računa za izvršene usluge. Iz toga proizlazi da, suprotno prilično raširenom mišljenju, niti odvjetnici općenito mogu naplaćivati svoje usluge prema vlastitom nahođenju, niti viđeniji odvjetnici poznati javnosti ne mogu svoje usluge naplaćivati više u ime svoje popularnosti.

Naime, Tarifa se temelji na sustavu bodova za obavljanje pojedinih radnji prema tome u kojoj se vrsti postupka pruža pravna pomoć i o kojoj se pravnoj radnji radi (npr. sastavljanje tužbe, zastupanje na ročištu u sudu, za radnje koje se obavljaju izvan zgrade suda, očevide i sl.). Tako se primjerice bodovi za pojedine poduzete radnje razlikuju ovisno o tome radi li se o prekršajnom ili kaznenom postupku, ili ako se radi o kaznenom postupku, ovisno o visini kazne zapriječene za kazneno djelo zbog čijeg se počinjenja pruža pravna pomoć, a ako se pruža pravna pomoć u parnici, tada je iznos bodova veći što je viši iznos vrijednosti predmeta spora (npr. ako se parnica vodi zbog vraćanja duga koji glasi na neki iznos novca, tada će vrijednost predmeta spora biti jednaka tom iznosu, a ako se radi o sporu glede vlasništva nekretnine, biti će jednaka novčanoj protuvrijednosti sporne nekretnine), a osim tih, bodovi su određeni i za sve ostale vrste postupaka u kojima odvjetnici mogu pružati pravnu pomoć (ovršni, stečajni, radni, upravni...).

Konačni iznos koji je stranka dužna podmiriti odvjetniku za poduzete pravne radnje dobiva se zbrajanjem bodova za iste te množenjem takvog zbroja s iznosom od 10,00 kn kolika je utvrđena vrijednost jednog boda sukladno važećoj Tarifi. Npr. cijena sastavljanja tužbe u kojoj je vrijednost predmeta spora od 10.000,00 do 100.000,00 kn iznosit će 1.000,00 kn (Tbr. 7. toč. 1.), za usmena pravna mišljenja za svaki započeti sat također 500,00 kn (Tbr. 30. toč. 1.), za sastavljanje ugovora o prijenosu nekretnine čija je vrijednost 500.000,00 kn 6.250,00 kn (Tbr. 29. toč. 1.) i sl.

Osim ovakvog načina obračuna odvjetničkih usluga, u kaznenim i imovinskopravnim stvarima odvjetnici mogu sa strankom ugovoriti nagradu za rad na bazi satnice, a samo u imovinskopravnim i takvu nagradu za rad koja je u razmjeru s uspjehom u postupku odnosno u pravnim radnjama koje će za stranku odvjetnik poduzeti pri čemu gornja granica ugovorenog postotka ne može prijeći 30% od ukupno ostvarenog uspjeha.

Na konačni iznos nagrade za rad kako je gore opisan dodaje se i iznos troškova za stvarne izdatke koji su odvjetniku bili potrebni za obavljanje posla (izdaci za telefonske, poštanske, bankarske usluge, izdaci za prijevoz i dnevnice ako poslove treba obavljati izvan mjesta sjedišta odvjetničke pisarnice i sl.).

Odvjetnik ima pravo tražiti da mu unaprijed budu plaćeni gotovi izdaci te ima pravo na predujam za svoju nagradu, ali dužan je stranku upoznati s približnim iznosom troškova zastupanja i upozoriti je na mogućnost da troškovi koji će joj biti određeni na teret protivne stranke budu manji od njegova računa te joj omogućiti uvid u Tarifu i na njezin zahtjev dati joj specificirani obračun troškova.

Što se tiče mogućih odstupanja od Tarife, važno je napomenuti da je nakon dovršena postupka dopušteno u opravdanim slučajevima odobravati popust, osobito ako je tražbina neutjeriva, a posebno se preporučuje odobriti popust ako se stranka nalazi u teškom imovinskom položaju. Nadalje, ako stranka sama ponudi odvjetniku veću nagradu od one koju određuje Tarifa, a odvjetnik tu ponudu nije ničim izazvao, smije primiti takvu nagradu, ali pod uvjetom da ona nije u očitu nerazmjeru s njegovim uslugama, s ishodom njegova rada i s imovinskim stanjem stranke.

 

OPOZIV I OTKAZ PUNOMOĆI

Stranka ima pravo punomoć odvjetniku u svako doba opozvati bez navođenja razloga opoziva. Odvjetnik isto tako ima pravo otkazati punomoć stranci zbog istih razloga zbog kojih smije uskratiti zastupanje, a dužan je otkazati punomoć stranci iz istih razloga iz kojih je dužan uskratiti zastupanje.

Razlika između opoziva i otkaza punomoći sastoji se u tome što je u slučaju otkazivanja zastupanja odvjetnik dužan nastaviti s pružanjem pravne pomoći stranci ako je potrebno da se od nje otkloni kakva šteta, ali najviše 30 dana nakon otkaza punomoći.

U oba slučaja, odvjetnik je dužan nakon prestanka zastupanja predati stranci, na njen zahtjev, sve njene spise i isprave, čak i ako mu stranka nije platila odgovarajuću nagradu, a ako stranka to ne zatraži, dužan je čuvati spise najmanje deset godina po pravomoćnom okončanju postupka u kojemu je stranku zastupao.

 

DISCIPLINSKI POSTUPAK PROTIV ODVJETNIKA

Sve nepravilnosti koje zamijete u radu odvjetnika, stranke mogu prijaviti Hrvatskoj odvjetničkoj komori u okviru koje djeluje disciplinsko tužiteljstvo koje postupa na temelju prijava ili po službenoj dužnosti u slučajevima povrede dužnosti i ugleda odvjetništva. Lakše povrede zatim se ustupaju Disciplinskom vijeću, a teže se iznose pred Disciplinski sud. Najteža mjera koja se može izreći pred navedenim tijelima je obustava prava na obavljanje odvjetništva.

 

PRAVO NA BESPLATNU PRAVNU POMOĆ

Građani koji ostvare pravo na besplatnu pravnu pomoć bilo temeljem Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći (podnošenjem zahtjeva nadležnom uredu državne uprave u županiji,odnosno Gradskom uredu za opću upravu Grada Zagreba) ili temeljem Zakona o odvjetništvu (u kojem slučaju to osigurava izravno Hrvatska odvjetnička komora), ne smiju zbog toga što pruženu pravnu pomoć dobivaju besplatno biti stavljeni u nepovoljniji položaj od onih građana koji istu plaćaju.

Prema Kodeksu odvjetničke etike besplatno pružanje pravne pomoći socijalno ugroženim osobama i žrtvama Domovinskog rata časna je dužnost odvjetnika koju odvjetnik treba obaviti jednako savjesno i brižljivo kao i pružanje pravne pomoći drugim strankama. Stoga i za takvu stranku vrijedi već rečeno u pogledu obveza odvjetnika prema stranci.

Drupal theme by Kiwi Themes.