Postupak dobivanja međunarodne zaštite u Republici Hrvatskoj

Objavljeno 26. December 2016 - 15:32

Zakon koji uređuje postupak dobivanja međunarodne zaštite je od 2. 7. 2015. godine Zakon o međunarodnoj i privremenoj zaštiti (NN 70/15; u daljnjem tekstu ZMPZ). Za početak, jedno od bitnih načela u postupku dobivanja međunarodne zaštite je načelo zabrane prisilnog udaljenja ili vraćanja (non refoulement). To načelo znači da je zabranjeno prisilno udaljiti ili na bilo koji način vratiti državljanina treće zemlje ili osobu bez državljanstva u zemlju:

  1. u kojoj bi njezin život ili sloboda bili ugroženi zbog rasne, vjerske ili nacionalne pripadnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili zbog političkog mišljenja ili
  2. u kojoj bi mogla biti podvrgnuta mučenju, nečovječnom ili ponižavajućem postupanju ili
  3.  koja bi ju mogla izručiti drugoj zemlji, čime bi se narušilo načelo iz prethodna dva podstavka (čl. 6. ZMPZ).

Nadalje, važno je napomenuti oblike međunarodne zaštite koje tražitelji mogu dobiti u Republici Hrvatskoj. Oblici međunarodne zaštite su azil i supsidijarna zaštita. Azil je status koji će se priznati tražitelju koji se nalazi izvan zemlje svog državljanstva ili uobičajenog boravišta, a osnovano strahuje od proganjanja zbog svoje rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja zbog čega ne može ili ne želi prihvatiti zaštitu te zemlje (čl. 20. ZMPZ). Ukoliko osoba ne udovoljava pretpostavkama za dobivanje azila, tijelo će po službenoj dužnosti preispitati je li njezin zahtjev udovoljava  uvjetima za dobivanje supsidijarne zaštite. Supsidijarna zaštita priznat će se tražitelju koji ne ispunjava uvjete za priznavanje azila iz čl. 20. ZMPZ-a ako postoje opravdani razlozi koji ukazuju da će se povratkom u zemlju podrijetla suočiti sa stvarnim rizikom trpljenja ozbiljne nepravde i koji nije u mogućnosti ili zbog takvog rizika ne želi prihvatiti zaštitu te zemlje (čl. 21. ZMPZ). Kod supsidijarne zaštite važan je pravni standard „ozbiljne nepravde“ – koji znači prijetnju smrtnom kaznom ili smaknućem, mučenje, nečovječno ili ponižavajuće postupanje ili kažnjavanje te ozbiljnu i individualnu prijetnju životu civilnog stanovništva zbog proizvoljnog općeg nasilja u situacijama međunarodnog ili unutarnjeg oružanog sukoba. Razlozi proganjanja iz čl. 20. ZMPZ-a procjenjuju se s obzirom na sadržaj sljedećih pojmova:

  1. Rasa posebno uključuje boju kože, podrijetlo te pripadnost određenoj etničkoj skupini.
  2. Vjera posebno uključuje teistička, neteistička i ateistička uvjerenja, sudjelovanje ili nesudjelovanje u privatnim ili javnim formalnim vjerskim obredima, samostalno ili u zajednici s drugima, druge vjerske obrede ili izražavanje vjere, ili oblike osobnog ili zajedničkog ponašanja koji se temelje na vjerskom uvjerenju ili iz njega proizlaze.
  3. Nacionalnost posebno uključuje pripadnost skupini koja je određena po svom kulturnom, etničkom ili jezičnom identitetu, zajedničkom zemljopisnom ili političkom podrijetlu ili odnosom sa stanovništvom neke druge zemlje, a može obuhvatiti i državljanstvo.
  4. Političko mišljenje posebno uključuje mišljenje, stajalište ili uvjerenje o stvarima povezanim s mogućim progoniteljima iz čl. 25. ZMPZ-a te njihove politike ili metode, bez obzira je li tražitelj postupao po tom mišljenju, stajalištu ili uvjerenju.

Određena društvena skupina posebno uključuje članove koji imaju zajedničke urođene osobine ili zajedničko podrijetlo koje se ne može izmijeniti, odnosno karakteristike ili uvjerenja, u toj mjeri značajna za njihov identitet ili svijest da se te osobe ne smije prisiliti da ih se odreknu, a ta skupina ima poseban identitet u zemlji podrijetla jer ju društvo koje ju okružuje smatra različitom. Ovisno o okolnostima u zemlji podrijetla, određena društvena skupina može označavati i skupinu koja se temelji na zajedničkim karakteristikama spolnog opredjeljenja (čl. 22. ZMPZ).

Djela koja se smatraju proganjanjem sukladno čl. 20. ZMPZ-a moraju biti:

  1. dovoljno ozbiljna po svojoj prirodi ili ponavljanju da predstavljaju ozbiljno kršenje temeljnih ljudskih prava, osobito prava koja ne mogu biti ograničena prema čl. 15. st. 2. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ili
  2. skup različitih mjera, uključujući i kršenje ljudskih prava, koje su dovoljno ozbiljne da u cjelini mogu utjecati na pojedinca na način iz točke 1. ovoga stavka (čl. 23. ZMPZ).

Prilikom procjene strahuje li tražitelj osnovano od proganjanja, nije važno posjeduje li tražitelj stvarno rasne, vjerske, nacionalne, društvene ili političke karakteristike koje izazivaju proganjanje ako mu počinitelj proganjanja pripisuje takve karakteristike. Procjenjujući osnovanost zahtjeva utvrđuje se i mogućnost unutarnjeg preseljenja tražitelja u određeni dio zemlje podrijetla gdje on:

  1. nema osnovani strah od proganjanja ili trpljenja ozbiljne nepravde ili
  2. može dobiti učinkovitu zaštitu od proganjanja ili trpljenja ozbiljne nepravde.

Unutarnje preseljenje tražitelja iz prethodne rečenice moguće je ako:

  1. do tog dijela zemlje može putovati na siguran i zakonit način
  2. ako će mu tamo biti dozvoljen ulazak i
  3. ako se može razumno očekivati da se u tom dijelu zemlje nastani (čl. 27. ZMPZ).

Važno je istaknuti da loša ekonomska situacija i nezaposlenost nisu u zemlji podrijetla tražitelja azila nisu razlozi za dobivanje međunarodne zaštite.

Nadležno tijelo za odlučivanje o zahtjevu za međunarodnu zaštitu je Ministarstvo unutarnjih poslova, protiv čije odluke se može pokrenuti upravni spor pred upravnim sudom. Tražitelji azila mogu svoju namjeru za međunarodnom zaštitom izraziti pri prvom ulasku u Republiku Hrvatsku, a ako se već nalaze na području Republike Hrvatske, namjeru izražavaju u policijskoj upravi, odnosno policijskoj postaji i prihvatnom centru za strance. Nakon toga, tražitelj azila podnosi zahtjev za međunarodnu zaštitu usmeno na zapisnik Prihvatilištu za tražitelje međunarodne zaštite, čime počinje postupak odobrenja međunarodne zaštite. Službena osoba Ministarstva će što je prije moguće provesti ispitni postupak i omogućiti tražitelju izjašnjavanje o svim činjenicama i okolnostima koje su bitne za postupak odobrenja međunarodne zaštite. Ministarstvo će donijeti odluku o zahtjevu najkasnije u roku od šest mjeseci od dana podnošenja urednog zahtjeva ili dopuštenog urednog naknadnog zahtjeva (čl. 40. ZMPZ). Postupak odobrenja međunarodne zaštite vodi se na hrvatskom jeziku i latiničnom pismu, no ako tražitelj ne razumije hrvatski jezik, osigurat će mu se prevoditelj za jezik za koji se opravdano pretpostavlja da ga razumije i na kojem može komunicirati. Ako je moguće, tražitelju će se po službenoj dužnosti osigurati prevoditelj istog spola radi osiguranja cjelovitog obrazlaganja zahtjeva ili drugih opravdanih razloga (čl. 14. ZMPZ). Djetetu bez pratnje, koji izrazi namjeru za međunarodnom zaštitom, tijelo nadležno za poslove socijalne skrbi imenuje posebnog skrbnika obučenog za rad s djecom koji nije u sukobu interesa s djetetom (čl. 17. ZMPZ). Dijete bez pratnje je državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva mlađa od osamnaest godina, koja je ušla u Republiku Hrvatsku bez pratnje odrasle osobe odgovorne za njega u smislu roditeljske skrbi sukladno zakonodavstvu Republike Hrvatske, sve dok se ne stavi pod skrb takve osobe, a uključuje i djecu koja su ostala bez pratnje nakon što su ušla u Republiku Hrvatsku (čl. 4. t. 17. ZMPZ). Dijete bez pratnje mora biti odmah obaviješteno o imenovanju posebnog skrbnika i ono podnosi zahtjev osobno u nazočnosti posebnog skrbnika.

Tražitelj međunarodne zaštite ima prava i obveze sukladno Zakonu o međunarodnoj i privrememenoj zaštiti. Prava tražitelja su:

  1. boravak
  2. sloboda kretanja u Republici Hrvatskoj 
  3. osiguranje odgovarajućih materijalnih uvjeta prihvata
  4. zdravstvena zaštita
  5. osnovno i srednje obrazovanje
  6. informacije, pravno savjetovanje i besplatna pravna pomoć
  7. sloboda vjeroispovijesti
  8. rad i
  9. isprave (čl. 52. ZMPZ).

Tražitelj je dužan:

  1. poštivati Ustav, zakone i druge propise Republike Hrvatske
  2. surađivati s državnim tijelima Republike Hrvatske te postupati po njihovim mjerama i uputama
  3. podvrgnuti se provjeri i utvrđivanju identiteta
  4. podvrgnuti se zdravstvenom pregledu
  5. poštivati Kućni red Prihvatilišta
  6. pojaviti se u Prihvatilištu u roku koji mu je određen
  7. odazvati se pozivu Ministarstva za saslušanje te surađivati tijekom cijelog postupka odobrenja međunarodne zaštite
  8. ostati na području Republike Hrvatske za vrijeme trajanja postupka odobrenja međunarodne zaštite
  9. javiti promjenu boravišta Ministarstvu u roku od dva dana od dana promjene
  10. pridržavati se uputa i mjera Ministarstva o ograničenju slobode kretanja (čl. 52. ZMPZ).

Tražitelju će se na njegov zahtjev pružiti pravne i postupovne informacije o odobrenju međunarodne zaštite uzimajući u obzir okolnosti konkretnog zahtjeva, na jeziku za koji se opravdano pretpostavlja da ga razumije i na kojem može komunicirati. Pravno savjetovanje  pružaju organizacije koje se bave zaštitom prava izbjeglica ili odvjetnici s kojima Ministarstvo sklopi ugovor o provođenju pravnog savjetovanja. Pravo na pravno savjetovanje ima tražitelj koji ne posjeduje novčana sredstva ili stvari veće vrijednosti koja mu omogućavaju odgovarajući životni standard (čl. 59. ZMPZ). Pravo na besplatnu pravnu pomoć ima tražitelj i stranac u transferu te ga ostvaruje na temelju vlastitog zahtjeva ako ne posjeduje dovoljna novčana sredstva ili stvari veće vrijednosti. Pravna pomoć iz prethodne rečenice obuhvaća:

  1. pomoć u sastavljanju tužbe
  2. zastupanje u prvostupanjskom upravnom sporu i
  3. oslobođenje od plaćanja troškova prvostupanjskog upravnog spora.

Upravni sud odlučuje o pravu na besplatnu pravnu pomoć i visini troškova pravne pomoći. Pružatelji pravne pomoći su odvjetnici i pravnici iz udruga registriranih za pružanje pravne pomoći u ministarstvu nadležnom za poslove pravosuđa (čl. 60. ZMPZ). Tražitelji međunarodne zaštite mogu se obratiti za pomoć i Uredu Visokog povjerenika za izbjeglice (UNHCR) i drugim organizacijama koje se bave zaštitom izbjeglica, kao što su Hrvatski pravni centar, Hrvatski crveni križ, Centar za mirovne studije i Pravna klinika Pravnog fakulteta u Zagrebu. Pravna klinika daje opće pravne informacije i pravne savjete, pomažući korisnicima da se snađu u pravnim problemima s kojima se suočavaju. Osim toga, može pomoći i u sastavljanju raznih pismena i podnesaka u upravnom i drugim postupcima.

Drupal theme by Kiwi Themes.