Osnovni uvjeti dopuštenosti za podnošenje tužbe Europskom sudu za ljudska prava

Objavljeno 15. May 2020 - 10:31

Europski sud za ljudska prava međunarodni je sud koji može razmatrati samo zahtjeve fizičkih osoba, organizacija i poduzeća koje tvrde da su prekršena njihova prava zajamčena Europskom konvencijom o ljudskim pravima. Konvencija je međunarodni ugovor kojim su se brojne europske države obvezale osigurati određena temeljna prava. Zajamčena prava sadržana su u samoj Konvenciji, te u Prvom, Četvrtom, Šestom, Sedmom, Dvanaestom i Trinaestom Protokolu koje su prihvatile samo neke države. Sud ne može razmatrati sve vrste pritužbi. Njegova je nadležnost ograničena uvjetima dopuštenosti navedenima u Konvenciji, koji određuju tko se može obratiti Sudu, kada i u vezi čega. Sud više od 90% zahtjeva koje razmotri proglasi nedopuštenima. Stoga treba provjeriti zadovoljavaju li pritužbe dolje navedene uvjete dopuštenosti.

Sud može razmatrati predmet samo pod sljedećim uvjetima:
1. pritužbe se odnose na povredu jednog ili više prava sadržanih u Konvenciji i njenim protokolima;
2. pritužbe su usmjerene protiv države koja je ratificirala Konvenciju ili predmetni protokol
3. pritužbe se odnose na okolnosti koji uključuju odgovornost nekog javnog tijela (upravnog tijela, suda, itd.);
4. pritužbe se tiču odluka donesenih ili događaja nastalih nakon ratifikacije Konvencije ili predmetnog protokola od strane tužene države
5. stranka je osobno i izravno pogođena povredom nekog temeljnog prava (imate „status žrtve“);
6. pružena je prilika domaćem pravnom sustavu da ispravi povredu prava („iscrpili ste domaća pravna sredstva“); to uglavnom znači da je stranka, prije nego što se obratila Sudu, iznijela iste pritužbe pred domaćim sudovima, uključujući i najviši sud, pridržavajući se pritom pravila postupka, a osobito rokova. Međutim, stranka nije dužna koristiti sredstva koja su nedjelotvorna, niti posebna diskrecijska ili izvanredna sredstva koja odstupaju od uobičajenog pravnog puta.
7. podnesen je potpun zahtjev Sudu u roku od šest mjeseci od konačne domaće odluke. Rok od šest mjeseci obično se računa od dana kad je odluka najvišeg nadležnog suda ili tijela donesena, ili od dana kad je dostavljena stranci ili zastupniku. U slučaju kad ne postoji djelotvorno pravno sredstvo za određenu pritužbu, rok od šest mjeseci računa se od radnje, događaja ili odluke na koju se žali. Rok od šest mjeseci prekida se tek kada se Sudu dostavi potpuni zahtjev. Taj rok istječe posljednjeg dana razdoblja od šest mjeseci, čak i ako je taj dan nedjelja ili državni blagdan. Ukratko, obrazac zahtjeva sa svim potrebnim podacima i dokumentima mora se poslati najkasnije zadnjeg dana isteka roka od šest mjeseci, stoga treba voditi računa o tome da ih se na vrijeme pošalje poštom. Datumom podnošenja zahtjeva smatra se datum na poštanskom žigu kada je podnositelj zahtjeva poslao uredno popunjeni obrazac zahtjeva Sudu.
8. pritužbe se temelje na čvrstim dokazima; svoje navode stranka mora obrazložiti tako da jasno iznese što se dogodilo te to potkrijepi dokumentima, odlukama, liječničkim nalazima, izjavama svjedoka i drugim dokazima;
9. pokazati da su činjenice glede kojih se žali dovele do neopravdanog zadiranja u određeno temeljno pravo. Ne može se samo žaliti na neku sudsku odluku koju se smatra nepravednom ili pogrešnom; Sud nije žalbeni sud za odluke domaćih sudova, te ih ne može niti ukinuti niti preinačiti;
10. ako pritužbe nije već razmotrio Sud ili neko drugo međunarodno tijelo.

Ako su zahtjev ili jedan njegov dio proglašeni nedopuštenim, ta odluka je konačna i neopoziva. Ako su zahtjev ili jedan njegov dio proglašeni dopuštenim, Sud će potaknuti stranke (stranku i dotičnu državu) na prijateljsko rješenje. Ako se sporazum ne postigne, Sud će ispitati osnovanost zahtjeva – odnosno, utvrdit će je li došlo do povrede Konvencije. Ako Sud utvrdi da je došlo do povrede, dosudit će „pravednu naknadu“, koja se sastoji od naknade štete u novcu.

Sukladno Konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (MU 18/97, 6/99,14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10, dalje: Konvencija) Sud može razmatrati predmet samo nakon što su iscrpljena sva raspoloživa domaća pravna sredstva, u skladu s općeprihvaćenim pravilima međunarodnog prava i unutar razdoblja od šest mjeseci od dana donošenja konačne odluke. Sud će odbaciti svaki zahtjev koji smatra nedopuštenim na temelju ovoga članka. Takva odluka može biti donesena u bilo kojem stadiju postupka (čl. 35. st. 1. i 4. Konvencije).

U praksi se najviše problema javlja kod tumačenja što to točno znači da su iscrpljena sva raspoloživa domaća pravna sredstva i u kojem roku se zahtjev mora podnijeti Sudu. Nadalje ćemo kroz praksu samog Suda pokušati riješiti navedene nedoumice u vezi ta dva pitanja.

Kako bi se ispunila pretpostavka iscrpljivanja domaćih pravnih sredstava, a u skladu s načelom supsidijarnosti, podnositelji moraju, prije nego što podnesu svoje prigovore Sudu, prvo dati hrvatskom Ustavnom sudu, kao najvišem sudu u Hrvatskoj, priliku da ispravi njihovu situaciju i riješi pitanja koja žele podastrijeti Sudu (izvori: predmet ESLJP-a Jurić protiv Hrvatske, Josip Habulinec i Anita Filipović protiv Hrvatske, Pavlović i dr. protiv Hrvatske i dr.). Namjera je da Europski sud za ljudska prava bude supsidijaran u odnosu na nacionalne sustave za zaštitu ljudskih prava, te je primjereno da prvenstveno nacionalni sudovi imaju priliku odlučiti o pitanjima koja se tiču usklađenosti domaćeg prava s Konvencijom (A, B i C protiv Irske).

Europski sud za ljudska prava je također u više svojih odluka ponovio da samo postojanje dvojbi o djelotvornosti domaćega pravnog sredstva ne oslobađa automatski podnositelja obveze iscrpljivanja tog sredstva (Josip Habulinec i Anita Filipović protiv Hrvatske, Jurić protiv Hrvatske i dr.). Ne trebaju se iskoristiti diskrecijska niti izvanredna pravna sredstva, kojima se, naprimjer, traži da sud preispita svoju odluku (Çınar protiv Turske, Prystavka protiv Ukrajine); niti tražiti ponavljanje postupka, osim u posebnim okolnostima, primjerice, kada je u domaćem pravu utvrđeno da takav zahtjev uistinu predstavlja učinkovito pravno sredstvo (K.S. i K.S. AG protiv Švicarske, odluka Komisije); ili kada je ukidanje pravomoćne presude jedini način na koji tužena država može ispraviti stvar u domaćem pravnom poretku (Kiiskinen protiv Finske, Nikula protiv Finske). Članak 35. stavak 1. u pravilu ne traži da podnositelji zatraže ponavljanje postupka ili iskoriste slično izvanredno pravno sredstvo, te ne dopušta produljenje roka od šest mjeseci zbog toga što su korištena takva pravna sredstva (Berdzenishvili protiv Rusije, Tucka protiv Ujedinjenog Kraljevstva). Također kad je podnositelj koristio pravni lijek koji Sud smatra neodgovarajućim, vrijeme koje mu je za to trebalo neće prekinuti tijek šestomjesečnog roka, što bi moglo dovesti do odbacivanja zahtjeva kao nepravovremenog (Rezgui protiv Francuske, Prystavska protiv Ukrajine). Međutim, ako je izvanredni pravni lijek jedini pravni lijek koji je na raspolaganju podnositelju, rok od šest mjeseci može se računati od dana kad je donesena odluka o tom pravnom sredstvu (Ahtinen protiv Finske). Podnositelj mora na redovan način iskoristiti pravna sredstva za koja je vjerojatno da će biti djelotvorna i dostatna (Moreira Barbosa protiv Portugala).

Konačno, domaće pravno sredstvo koje nije vezano uz konkretan rok, te stoga stvara neizvjesnost, ne može se smatrati djelotvornim (Williams protiv Ujedinjenog Kraljevstva). Rok od šest mjeseci teče od konačne odluke donesene u postupku iscrpljivanja domaćih pravnih sredstava (Paul i Audrey Edwards protiv Ujedinjenog Kraljevstva). Mogu se uzeti u obzir samo uobičajena i djelotvorna pravna sredstva, jer podnositelj ne može produljiti strogi rok koji nameće Konvencija pokušavajući podnijeti pogrešne ili neprikladne zahtjeve tijelima ili ustanovama koje nemaju ovlasti ili nadležnosti ponuditi djelotvornu zadovoljštinu za prigovor izjavljen na temelju Konvencije (Fernie protiv Ujedinjenog Kraljevstva). Zahtjev u kojem podnositelj podnese svoje prigovore u roku od šest mjeseci od odluke kojom je odbijen njegov ili njezin zahtjev za ponavljanje postupka je nedopušten jer ta odluka nije „konačna odluka“ (Sapeyan protiv Armenije).

Drupal theme by Kiwi Themes.