Neubrojivost i poslovna nesposobnost u medicinskim postupcima

Objavljeno 12. September 2011 - 5:33

Često će od sposobnosti osobe za rasuđivanje i od njezine poslovne sposobnosti ovisiti može li valjano sklopiti određeni ugovor, kazneno odgovarati i slično. Iznimka nije ni pristanak na određeni operativni zahvat ili drugi oblik liječenja – da bi osoba mogla pristati na liječenje, ona mora biti ubrojiva i poslovno sposobna. No, između ubrojivosti i poslovne sposobnosti postoji velika razlika.

Ubrojiva ili sposobna za rasuđivanje je svaka osoba koja je sposobna shvatiti značenje svojih postupaka i posljedice koje iz njih proizlaze. Što to konkretno znači, ovisit će od slučaja do slučaja. Tako će kod sklapanja ugovora ubrojivost značiti shvaćanje kakva se obveza preuzima ugovorom i kakve mogu biti posljedice u slučaju neispunjenja preuzete obveze. U medicinskim postupcima, biti ubrojiv znači shvaćati značenje pristanka na liječenje i posljedice koje bi iz tog liječenja mogle proizaći, a o samom liječenju, ali i posljedicama, daljnjem liječenju, oporavku i slično, dužan je pacijenta obavijestiti sam liječnik. Nije li osoba u stanju shvatiti sve navedeno, ona je neubrojiva. Razlozi za takvu nesposobnost mogu biti različiti, no uglavnom se radi o duševnoj bolesti (npr. shizofrenija, manično-depresivna psihoza i sl.), privremenoj duševnoj poremećenosti (npr. patološka opitost kod koje osoba zbog ozljede mozga ne podnosi alkohol), nedovoljnom duševnom razvitku (različiti stupnjevi duševnog invaliditeta) i drugim duševnim smetnjama (npr. PTSP). Čak ako se ne radi ni o jednom od navedenih uzroka, to i dalje ne mora značiti da je sposobna za rasuđivanje. Također, sama činjenica da je osoba duševni bolesnik, ne mora značiti da nije sposobna za rasuđivanje. U procjeni je li osoba ubrojiva ili ne, važan je samo trenutak kada osoba treba sklopiti ugovor, dati pristanak na liječenje itd. Tako će shizofreničar koji je u trenutku sklapanja ugovora bio svjestan obveze koju na sebe preuzima, iako to možda inače nije, sklopiti valjan ugovor, bez obzira što je duševni bolesnik.

Poslovno sposobna osoba je svaka punoljetna osoba. No, njezina poslovna sposobnost može biti ograničena ili čak u potpunosti oduzeta u posebnom izvanparničnom postupku za potpuno ili djelomično lišenje poslovne sposobnosti. Sud će u tom postupku ocijeniti je li osoba u stanju brinuti se za svoja prava i interese, odnosno šteti li pravima i interesima trećih osoba. Ovisno o tome u kojoj mjeri osoba nije u stanju brinuti se za sebe ili šteti drugima, lišenje poslovne sposobnosti bit će potpuno ili djelomično. Potpuno će se lišiti poslovne sposobnosti osoba koja se uopće, ni u kojoj životnoj situaciji, nije sposobna brinuti se za svoje interese. Njoj će centar za socijalnu skrb postaviti skrbnika koji će umjesto nje sklapati ugovore, davati pristanak za liječenje i slično. Osoba koja se samo djelomično lišava poslovne sposobnosti, lišava se poslovne sposobnosti samo u određenim životnim situacijama. I njoj će centar za socijalnu skrb postaviti skrbnika, ali on se neće brinuti o svim njenim interesima, već samo o onima navedenim u rješenju suda o djelomičnom lišenju poslovne sposobnosti. Ako bi sud, na primjer, u rješenju označio kako osoba nije sposobna sklapati ugovore jer je rasipna i često se prezadužuje, ugovore će za nju, a u njenom interesu, sklapati skrbnik, no pristanak za liječenje dat će sama osoba, a ne njen skrbnik. Sama činjenica da je osoba duševni bolesnik ne dovodi nužno do lišenja poslovne sposobnosti. Za neubrojivost je ključan trenutak, a kod lišenja poslovne sposobnosti trajno stanje. To znači da će za lišenje poslovne sposobnosti biti potrebna trajna nesposobnost za sklapanje ugovora, za davanje pristanka za liječenje i slično.

Razlikovanje između neubrojivosti i poslovno nesposobnosti važno je za medicinske postupke jer se davanje pristanka za liječenje osobe s duševnom smetnjom razlikuje od davanja pristanka za liječenje poslovno nesposobne osobe.

Osoba koja je potpuno lišena poslovne sposobnosti nikad neće moći samostalno dati pristanak za liječenje. Za nju će pristanak dati njen skrbnik. Osoba koja je djelomično lišena poslovne sposobnosti moći će dati valjan pristanak samo ako joj to rješenjem suda nije zabranjeno. Ako po rješenju ne smije samostalno dati pristanak za liječenje, za nju će ga dati njen skrbnik, kao i kod potpuno poslovno nesposobne osobe.

Kod osobe s duševnom smetnjom, situacija je drukčija. Njezina sposobnost za davanje pristanka prosuđuje se u trenutku davanja samog pristanka. Osoba s duševnim smetnjama koja može razumjeti prirodu, posljedice i opasnost predloženoga liječničkog postupka i koja na osnovi toga može donijeti odluku i izraziti svoju volju može dati valjan pristanak za liječenje. Mogućnost razumijevanja procijenit će doktor medicine ili psihijatar u vrijeme kad ta osoba donosi odluku. Nije li ona u stanju dati takav pristanak, odnosno ako je neubrojiva ili nesposobna za rasuđivanje, za nju će pristanak dati njezin zakonski zastupnik. To će redovito biti roditelji ili posvojitelji. No, ako je osoba s duševnom smetnjom ujedno osoba lišena poslovne sposobnosti, neće se ocjenjivati mogućnost davanja pristanka. U tom će slučaju pristanak dati skrbnik, kao i kod svake druge poslovno nesposobne osobe, neovisno o tome zašto je osoba lišena poslovne sposobnosti i je li ona u trenutku davanja pristanka doista bila u mogućnosti shvatiti značenje pristanka.

Drupal theme by Kiwi Themes.