Nasilje u obitelji

Objavljeno 18. October 2013 - 18:29

Zakonom o zaštiti od nasilja u obitelji (NN 137/09, 14/10, 60/10) propisuje se što je nasilje u obitelji, osobe koje se smatraju članovima obitelji, te vrsta i svrha prekršajnopravnih sankcija za počinjenje nasilja u obitelji.

Svrha ovog zakona je prevencija, suzbijanje te sankcioniranje svih oblika nasilja u obitelji. Tu se primjenjuju različite mjere prema počinitelju o čemu ćemo pobliže u daljnjem tekstu. Isto tako, svrha je i ublažavanje posljedica već počinjenog nasilja te pružanje zaštite i pomoći žrtvi nasilja koja se gubi njegovom neprimjenom.

              OBITELJ KAO OBLIK DRUŠTVENE INTEGRACIJE

U smislu ovog Zakona obitelj čine:

            - žena i muškarac u braku, njihova zajednička djeca te djeca svakog od njih,

            - žena i muškarac u izvanbračnoj zajednici, djeca svakog od njih te njihova zajednička djeca,

            - srodnici po krvi u ravnoj lozi bez ograničenja,

            - srodnici po krvi u pobočnoj lozi zaključno s trećim stupnjem,

            - srodnici po tazbini zaključno s drugim stupnjem u bračnoj i izvanbračnoj zajednici,

            - osobe koje imaju zajedničku djecu,

            - skrbnik i štićenik,

            - udomitelj, korisnik smještaja u udomiteljskoj obitelji i članovi njihovih obitelji dok takav odnos traje

Posljednja kategorija je najnovije dodana u članak 3. ovog Zakona. Svakako je bitno napomenuti da u smislu ovog Zakona obitelj čine i žena i muškarac koji su živjeli zajedno u bračnoj ili izvanbračnoj zajednici, djeca od njih i njihova zajednička djeca, ukoliko su nakon prekida bračne ili izvanbračne zajednice povod sukoba bili bivši bračni ili izvanbračni odnosi. To se uvijek mora dokazivati.

Ukoliko se radi o istospolnim zajednicama važno je napomenuti da se odredbe ovog Zakona primjenjuju i na njih bez obzira na duljinu trajanja njihovog odnosa.

 

                 ŠTO JE NASILJE?

Prema čl.4. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji ( NN 137/09, 14/10, 60/10 ) nasilje u obitelji je svaki oblik tjelesnog, psihičkog, spolnog ili ekonomskog nasilja, a osobito:

            - tjelesno nasilje, odnosno primjena fizičke sile bez obzira je li nastupila tjelesna ozljeda ili nije,

            - tjelesno kažnjavanje i drugi načini ponižavajućeg postupanja prema djeci u odgojne svrhe,

      - psihičko nasilje, odnosno primjena psihičke prisile koje je prouzročilo osjećaj straha, ugroženosti, uznemirenosti ili povrede dostojanstva, verbalno nasilje, verbalni napad, vrijeđanje, psovanje, nazivanje pogrdnim imenima ili na drugi način grubo verbalno uznemiravanje, uhođenje ili uznemiravanje preko svih sredstava za komuniciranje ili preko elektroničkih i tiskanih medija ili na drugi način ili komuniciranje s trećim osobama, protupravne izolacije ili ugrožavanje slobode kretanja ( u daljnjem tekstu: uhođenje i uznemiravanje)

            - spolno nasilje, odnosno spolno uznemiravanje,

          - ekonomsko nasilje pod kojim se podrazumijeva oštećenje ili uništenje osobne i zajedničke imovine ili zabrana i onemogućavanje korištenja osobne i zajedničke imovine ili pokušaj da se to učini te oduzimanje prava ili zabrana raspolaganja osobnih prihodima ili imovinom stečenom osobnim radom ili nasljeđivanjem, onemogućavanje zapošljavanja ili rada, prisiljavanje na ekonomsku ovisnost, uskraćivanje sredstava za održavanje zajedničkog kućanstva i skrbi o djeci ili drugim uzdržavanim članovima zajedničkog kućanstva.

Mogli bismo krug nasilja popuniti tako da oko moći i kontrole posložimo prijetnju i silu, zastrašivanje, emocionalno nasilje, izoliranje, umanjivanje, poricanje i okrivljavanje, korištenje djece, te muških privilegija i naposljetku, ali ne i manje bitno, ekonomsko zlostavljanje.

Postoji obveza nulte tolerancije nasilja što znači da su zdravstveni radnici, stručni radnici u djelatnosti socijalne skrbi, obiteljske prevencije i zaštite, odgoja i obrazovanja te stručni radnici zaposleni u vjerskim ustanovama, humanitarnim organizacijama, udruge civilnog društva u djelokrugu djece i obitelji obvezni prijaviti policiji ili državnom odvjetništvu počinjenje nasilja u obitelji za koje su saznali u obavljanju svojih poslova, o čemu nam svjedoči čl. 8. ovog Zakona. Ovdje se ne prijavljuje nasilje nego sumnja u nasilje.

 

                  PREKRŠAJNOPRAVNE SANKCIJE

Prekršajnopravne sankcije za zaštitu od nasilja u obitelji su zaštitne mjere, kazna zatvora, novčana kazna i druge prekršajnopravne sankcije propisane Prekršajnim zakonom.
Zaštitne mjere su:

•                   - obvezni psihosocijalni tretman (u trajanju od najmanje 6 mjeseci)

•                   - zabrana približavanja žrtvi nasilja u obitelji

•                   - zabrana uznemiravanja ili uhođenje osobe izložene nasilju,

•                   - udaljenje iz stana, kuće ili nekog drugog stambenog prostora

•                   - obvezno liječenje od ovisnosti

•                   - oduzimanje predmeta koji je namijenjen ili uporabljen u počinjenom prekršaju.

Zaštitne mjere obveznog psihosocijalnog tretmana može se primijeniti prema počinitelju nasilja u obitelji radi otklanjanja nasilničkog ponašanja počinitelja ili ako postoji opasnost opetovanog počinjenja nasilja. Određuje se u trajanju od najmanje šest mjeseci.

Zaštitne mjere zabrane približavanja žrtvi nasilja u obitelji može se primijeniti ako postoji opasnost da bi počinitelj mogao ponoviti nasilje. Sud, u presudi kojom primjenjuje mjeru zabrane približavanja žrtvi nasilja u obitelji, određuje mjesto ili područje udaljenosti ispod koje se počinitelj ne smije približiti žrtvi nasilja u obitelji. Ova mjera određuje se u vremenu koje ne može bi kraće od jednog mjeseca niti duže od dvije godine.

Zaštitna mjera zabrane uhođenja ili uznemiravanja osobe izložene nasilju može se primijenit prema počinitelju nasilja u obitelji koji je počinio nasilje uhođenjem ili uznemiravanjem, a postoji opasnost da bi se nasilje moglo ponoviti. Ova zaštitna mjera određuje se u trajanju koje ne može biti kraće od jednog mjeseca niti duže od dvije godine.

Zaštitna mjera udaljenja iz stana, kuće ili nekog drugog stambenog prostora može se primijeniti prema počinitelju nasilja u obitelji s kojim živi u stanu, kući ili nekom drugom stambenom prostoru, ako postoji opasnost od ponovnog počinjenja nasilja. Osoba kojoj je izrečena ova mjera dužna je odmah napustiti stan, kuću ili drugi stambeni prostor. Ova mjera se određuje u trajanju koje ne može biti kraće od jednog mjeseca niti dulje od dvije godine.

Zaštitna mjera obveznog liječenja od ovisnosti može se primijeniti prema počinitelju nasilja u obitelji koji je nasilje počinio pod djelovanjem ovisnosti o alkoholu ili opojnim drogama, kad postoji opasnost da će zbog ovisnosti ponovo počiniti nasilje. Ova zaštitna mjera određuje se u trajanju koje ne može biti dulje od jedne godine.

Zaštitna mjera oduzimanja predmeta primjenjuje se kada postoji opasnost da će se određeni predmet ponovno uporabiti za počinjenje nasilja ili radi zaštite opće ili javne sigurnosti.
Zaštitne mjere mogu se primijeniti samostalno i bez izricanja druge prekršajnopravne sankcije. U slučaju ako počinitelj ne postupa prema primijenjenoj zaštitnoj mjeri kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom ili kaznom zatvora od najmanje deset dana.

Broj prekršajno prijavljenih osoba u 2012. godini iznosi 17.976, a broj kazneno prijavljenih 489. Od prekršajno prijavljenih 14.444 je muškaraca, a 3.532 žene. Broj žrtava je 20.627.
Ove brojke nam svjedoče o brojnosti slučajeva nasilja u obitelji i apelira se javnost o dužnosti prijavljivanja sumnje na nasilje kako bi se broj žrtava smanjio.

 

 

Drupal theme by Kiwi Themes.