Koje novosti donosi nacrt prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama zakona o besplatnoj pravnoj pomoći? Hoće li socijalno ugroženi građani opet biti uskraćeni za svoja prava?

Objavljeno 5. July 2011 - 8:05

Odlukom Ustavnog suda br. U- I-722/2009 od 6. travnja 2011. okončan je postupak za ocjenu suglasnosti Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći ("Narodne novine" broj 62/08.; dalje: ZBPP) s Ustavom te su ukinute odredbe pet zakonskih članaka (čl. 5. st. 2., čl. 8., čl. 10. st.  2., čl. 37., čl. 53. st. 2), koje su predstavljale značajnu spregu efektivnom ostvarivanju prava građana za besplatnu pravnu pomoć.

Navedenom odlukom, pred hrvatskog zakonodavca stavljen je izazovan zadatak da do 15. srpnja 2011. godine izmjeni i dopuni Zakon u dijelu koji se sadržajno odnosio na mjerila za dobivanje besplatne pravne pomoći, određenje kruga korisnika, slučajeve u kojima odvjetnici mogu uskratiti besplatnu pravnu pomoć, troškove besplatne pravne pomoći koji se vraćaju u državni proračun ako korisnik dobije sudski spor te na reguliranje raspodjele financijskih sredstava za besplatnu pravnu pomoć iz državnog proračuna.

Iako je cilj izmjena i dopuna ZBPP imao za zadatak izravno pridonošenje većoj iskoristivosti sredstava namijenjenih za besplatnu pravnu pomoć građanima, manjim administrativnim troškovima i smanjenju administrativnog tereta, a sve to u korist povećanja broja građana koji dobivaju besplatnu pravnu pomoć, ništa od navedenog nije uzeto u obzir pri izradi nacrta prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći (dalje: ZIDZBPP), predstavljenog od strane Ministarstva pravosuđa. (Tekst nacrta prijedloga ZIDZBPP dostupan je na Internet stranici Ministarstva pravosuđa. Vidi:www.antikorupcija.hr/nacrt-prijedloga-zakona-o-izmjenama-i-dopunama-zak)

Nacrt prijedloga ZIDZBPPkoji je predstavljen javnosti od strane Ministarstva pravosuđa, razočarao je civilni sektor te je nametnuo pitanja poput: hoće li korisnici prava na besplatnu pravnu pomoć ponovno biti zakinuti za svoja prava, kada će se uvažiti prijedlozi izmjena i dopuna Zakona upućeni od strane udruga civilnog društva, pravnih klinika, odvjetnika, hrvatskih pravnih stručnjaka te kada će se obratiti pažnja na rezultate međunarodne stručne ekspertize Zakona i njegove provedbe u praksi, koja je ukazala na postojanje ozbiljnih nedostataka u hrvatskom sustavu besplatne pravne pomoći?!

Definicija egzistencijalnih pitanja (čl. 5. st. 2. ZBPP), koja je trebala biti precizna i određena te istodobno otvorena i dovoljno široko regulirana kako bi obuhvatila sve slučajeve za koje je to, u skladu sa standardima zaštite ljudskih prava i najboljim praksama u Europi potrebno, u prijedlogu ZIDZBPP dodatno je sužena.

Stoga je prijedlog civilnog sektora da se besplatna pravna pomoć osigura za sve vrste pravnih problema na način da se građanima:

1)      primarnom pravnom pomoćiosigura pravo na pomoć u svim pitanjima ostvarenja i zaštite prava zaštićenih pravnim poretkom u pogledu kojih se oni ne mogu adekvatno orijentirati;

te da se

2)       sekundarnom pravnom pomoći osigura pravna pomoć u slučajevima koji su očigledno osnovani odnosno u kojima se zaštita prava korisnika ne može ostvariti niti osigurati izvan sustava ZBPP,

u potpunosti odbačen.

Unatoč prethodno navedenom i jasno izraženom stavu civilnog sektora, koji bi pridonio kvalitetnijem ostvarenju i očuvanju subjektivnih prava građana te omogućio da sadržaj prava na pravnu pomoć građani uživaju u njegovom punom opsegu, zakonodavac je u svom prijedlogu u potpunosti ograničio pravo građana na pravnu pomoć suzivši pravna područja u kojima građani mogu ostvarivati svoja prava.

U skladu s nacrtom prijedloga ZIDZBPP građani primarnu pravnu pomoć odnosno besplatni pravni savjet mogu ostvariti jedino ako rješavaju statusna pitanja, pitanja mirovinskog i zdravstvenog osiguranja, pitanja obveza iz sustava socijalne skrbi, dok zaštitu prava koja imaju kao radnici pred poslodavcem mogu ostvariti jedino putem sindikata. (vidi: čl. 5. st. 2. ZIDZBPP) Tako su u prijedlogu ZIDZBPP iz sustava primarne pravne pomoći isključene sve vrste imovinskopravnih zahtjeva (građansko pravo, trgovačko pravo, obvezno pravo…), pojedini upravni postupci (izvan prethodno navedenih), prava iz radnog odnosa (izvan sindikalne zaštite), kazneni, prekršajni i disciplinski postupci.

Iako je Odlukom Ustavnog suda utvrđeno da su imovinska mjerila u pogledu imovine građana, kao potencijalnih korisnika besplatne pravne pomoći iz čl. 8. ZBPP, definirana restriktivno te unatoč prigovorima civilnog sektora da ona otvaraju mogućnost «ucjena» dijela članova kućanstva, jer građanin ne može ostvariti pravo na besplatnu pravnu pomoć bez izjava o njihovoj imovini i primanjima, Ministarstvo pravosuđa pri izradi nacrta prijedloga ZIDZBPP nije prilagodilo imovinska mjerila niti je uvažilo prijedlog civilnog sektora da izjave o imovini trebaju biti ograničene na članove kućanstva koji su tražitelja besplatne pravne pomoći po zakonu dužni uzdržavati.

Nadalje, pred zakonodavca je stavljen i zadatak izmjena sustava uputnica, koji je bio predmetom mnogih prigovora od strane zainteresiranih strana u sustavu besplatne pravne pomoći. Glavni prigovori civilnog sektora usmjereni na sustav uputnica odnosili su se na njegov negativni učinak na učinkovito i pravodobno ostvarivanje prava građana na besplatnu pravnu pomoć te na njegovu negativnu ulogu pri distribuciji državnih potpora za pružanje primarne pravne pomoći.

To je imalo za posljedicu da Pravna klinika Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu (dalje: Pravna klinika) te udruge civilnog društva (dalje: UCD-a) nisu uspijevale ishoditi uputnice od Ureda državne uprave u velikom broju predmeta u kojima su građani tražili ostvarivanje prava na primarnu pravnu pomoć pa su državna sredstva koja su im se dodijelila kao pružateljima primarne pravne pomoći vraćana u državni proračun. Time su se dodijeljena financijska sredstva od strane Ministarstva pravosuđa prikazivala neiskorištenima, što je negativno utjecalo na prikazivanje stvarnih troškova koje su pružatelji pravne pomoći (naročito Pravna klinika i UCD-a) imali pri pružanju besplatne pravne pomoći.

To je nesumnjivo nametnulo potrebu ozbiljnog preispitivanja sustava državnog financiranja i raspodjele sredstava namijenjenih za primarnu i sekundarnu pravnu pomoć, propisanog odredbama ukinutog čl. 53. st. 2.. Vezano uz potrebe izmjena i dopuna čl. 53. st. 2., civilni sektor u svojim prijedlozima izmjena i dopuna Zakona istaknuo je nužnost napuštanja diskrecijskog prava dodjeljivanja sredstava iz državnog proračuna te je naglasio potrebu za vraćanjem inicijalnog dogovora da se pola državnih sredstava dodijeljenih za besplatnu pravnu pomoć rezervira za primarnu, a pola za sekundarnu pravnu pomoć.

 Unatoč nastojanjima civilnog sektora da Ministarstvo pravosuđa ozbiljno uzme u razmatranje prijedlog napuštanja sustava uputnica kao metode distribucije sredstava za primarnu pravnu pomoć te prijedlog afirmacije sustava projektnog financiranja uz kontrolu svrsishodnosti trošenja dodijeljenih sredstava na temelju izvještaja pružatelja pravne pomoći (tzv. «lump sum» financiranje), Ministarstvo pravosuđa se je na navedene prijedloge u potpunosti oglušio pa su oni izostavljeni iz nacrta prijedloga ZIDZBPP.

Naime, u skladu s nacrtom prijedloga ZIDZBPP proračunska sredstava predviđena za besplatnu pravnu pomoć dodjeljivat će se pružateljima besplatne pravne pomoći «odlukom ministra nadležnog za poslove pravosuđa, radi financiranja projekta ovlaštenih pružatelja za pružanje primarne pravne pomoći, koja su za tu svrhu osigurana u državnom proračunu». (vidi: čl. 53. st. 2. nacrt prijedloga ZIDZBPP)

U nacrtu prijedloga ZIDZBPP također nisu uvaženi prigovori upućeni sustavu uputnice te je on zadržan uz terminološke izmjene koje se očituju u zamjeni izraza “uputnica” izrazom “rješenje o odobravanju korištenja pravnepomoći”. Pored navedene terminološke izmjene sustava uputnica, zakonodavac je odlučio i dodatno otežati učinkovitost ostvarivanja prava građana, a na način da je produžen rok u kojem su uredi državne uprave obvezni izdati «uputnicu» odnosno «rješenje» u kojemu se odlučuje o pravu građana na besplatnu pravnu pomoć. Stoga građanin, umjesto da svoja subjektivna prava ostvari i zaštiti brzo, morat će čekati 30 dana da nadležni ured državne uprave odluči o njegovom pravu na besplatnu pravnu pomoć, a tek će mu potom moći biti pružena primarna i/ili sekundarna pravna pomoć, nužna za ostvarenje i zaštitu subjektivnih prava.

U nacrtu prijedloga ZIDZBPP nisu uvaženi niti prijedlozi civilnog sektora vezani uz redefiniranje položaja Povjerenstva za besplatnu pravnu pomoć, kojeg je nužno ojačati na način da se osigura da u njemu sudjeluju reprezentativni predstavnici pružatelja besplatne pravne pomoći, kao i adekvatni zastupnici interesa korisnika. No, u nacrtu prijedloga ZIDZBPP u potpunosti je zanemaren prijedlog civilnog sektora da ministar nadležan za poslove pravosuđa imenuje članove Povjerenstva «na prijedlog tijela čiji se predstavnici biraju ako se radi o predstavnicima ministarstva nadležnog za poslove pravosuđa, ministarstva financija, središnjeg tijela državne uprave nadležnog za sustav državne uprave, Ureda za ljudska prava, Ureda Pučkog pravobranitelja odnosno na prijedlog Savjeta za razvoj civilnog društva za predstavnike ovlaštenih udruga; na prijedlog fakulteta koji imaju organizirane pravne klinike koja pružaju pravnu pomoć po odredbama ZBPP za predstavnike pravnih fakulteta; na prijedlog Hrvatske odvjetničke komore za predstavnike odvjetnika; na prijedlog sindikata za predstavnike sindikata upisanih u registar pružatelja.» (vidi: čl. 28. prijedloga ZIDZBPP – civilnog društva;  www.human-rights.hr/prateci-tekstovi/za-dogadjanja/izgradnja-sustava-besplatne-pravne-pomoci-i-nase-aktivnosti.html)

S obzirom na sadržaj nacrta prijedloga ZIDZBPP, koji je predstavljen na stranicama Ministarstva pravosuđa te s obzirom na činjenicu da njime nije usvojen niti jedan prijedlog civilnog sektora usmjeren na poboljšanje sustava besplatne pravne pomoći,  možemo se ozbiljno zapitati hoće li ikad socijalno ugroženi hrvatski građani dobiti priliku da na prikladan i učinkovit način ostvare zaštitu subjektivnih prava zajamčenih pravnim poretkom Republike Hrvatske?!

 

Pravna klinika Pravnog fakulteta u Zagrebu

Drupal theme by Kiwi Themes.