KAZNENO DJELO DAVANJA LAŽNOG ISKAZA

Objavljeno 4. Ožujak 2019 - 11:10

Kazneno djelo davanja lažnog iskaza jedno je od kaznenih djela protiv pravosuđa, opisano u glavi XXIX. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18; u daljnjem tekstu: KZ). Takvim se kaznenim djelima štiti rad pravosudnih tijela Republike Hrvatske. Propisivanjem kaznenog djela davanja lažnog iskaza nastoji se postići da odluke pravosudnih tijela budu utemeljene na pravilno utvrđenom činjeničnom stanju, a to je nemoguće ako građani pred tim tijelima svjesno iskazuju neistinu.

Za kazneno djelo davanja lažnog iskaza odgovara svjedok, vještak, prevoditelj ili tumač koji u prethodnom kaznenom postupku, u postupku pred sudom, međunarodnim sudom čiju sudbenost Republika Hrvatska prihvaća, arbitražnom, u prekršajnom postupku, upravnom postupku, postupku pred javnim bilježnikom ili stegovnom postupku dade lažni iskaz, nalaz ili mišljenje ili nešto lažno prevede. Za počinjenje ovog temeljnog oblika kaznenog djela počinitelj će se kazniti kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina (članak 305. stavak 1. KZ). Počinitelji ovog oblika kaznenog djela mogu biti svjedok, vještak, prevoditelj ili tumač. Svjedok je osoba koja ima određena saznanja o činjenicama koje su relevantne za donošenje odluke u postupku. Svjedok mora biti upozoren da mora istinito iskazivati i da je davanje lažnog iskaza kazneno djelo. Djelo može biti počinjeno i davanjem lažnog nalaza i mišljenja vještaka. Sud će i vještaka upozoriti da je davanje lažnog iskaza kazneno djelo.

Kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina kaznit će se i stranka u postupku, osim okrivljenika, koja dade lažni iskaz ako se na tom iskazu temelji konačna odluka u tom postupku (članak 305. stavak 2. KZ). Prema tome, stranke u postupku odgovaraju samo ako se na njihovom iskazu temelji konačna odluka u tom postupku. Iznimka od toga je okrivljenik koji, premda ima status stranke u postupku, neće biti kazneno odgovoran za davanje lažnog iskaza. Okrivljenik se može braniti šutnjom, a ako se odluči aktivno braniti, tj. dati iskaz, tada može u objektivnom i subjektivnom smislu govoriti neistinu i zbog toga ne može biti pozvan na odgovornost, jer zakon u tom slučaju ne propisuje nikakve posljedice. Međutim, bitno je naglasiti da okrivljenik može odgovarati ako lažno prijavi neku osobu da je počinila kazneno djelo i time izazove pokretanje kaznenog postupka protiv nje. U tom slučaju čini kazneno djelo lažnog prijavljivanja kaznenog djela iz članka 304. KZ.

O kvalificiranom obliku kaznenog djela davanja lažnog iskaza će se raditi ako je davanjem lažnog iskaza prouzročena osuda nedužnog okrivljenika ili druge osobito teške posljedice za okrivljenika. U tom slučaju počinitelj će se kazniti kaznom zatvora od jedne do deset godina (članak 305. stavak 3. KZ). 

Za postojanje ovog kaznenog djela moraju biti ispunjeni određeni uvjeti. Lažni iskaz počinitelja mora biti dan u jednom od taksativno navedenih postupaka. To su:

  1. prethodni kazneni postupak,
  2. postupak pred sudom (u npr. kaznenom postupku, parničnom postupku, izvanparničnom postupku, upravnom sporu itd.)
  3. postupak pred međunarodnim sudom čiju sudbenost Republika Hrvatska prihvaća (npr. Postupak pred Međunarodnim kaznenim sudom, Međunarodnim kaznenim sudom za bivšu SFRJ itd.)
  4. postupak pred arbitražom (npr. Postupak pred Stalnim arbitražnim sudištem Hrvatske gospodarske komore)
  5. prekršajni postupak ( postupak koji se vodi pred nadležnim prekršajni sudovima)
  6. upravni postupak (postupak koji se vodi pred nadležnim upravnim tijelima)
  7. postupak pred javnim bilježnikom (npr. Iskaz u ostavinskom postupku)
  8. stegovni postupak (npr. stegovni odnosno disciplinski postupak protiv suca pred Državnim sudbenim vijećem).

Nadalje, iskaz mora biti objektivno i subjektivno neistinit. Objektivno je neistinit kad sadržaj iskaza ne odgovara stvarnosti. Subjektivno je neistinit kada je počinitelj svjestan da daje lažan iskaz. Djelo je moguće počiniti s izravnom i neizravnom namjerom. Izravna namjera postoji kada kod počinitelj postoji svijest da ono što iskazuje ne odgovara stvarnosti i da je on stvarno htio dati takav iskaz.  Ako počinitelj sumnja u istinitost onog što iskazuje, no unatoč tome pristane iskazivati radi se o neizravnoj namjeri. Prema tome, ne radi se o kaznenom djelu davanja lažnog iskaza od strane počinitelja koji iznosi neistinite tvrdnje u uvjerenju da su istinite, jer nema namjere.

Ako počinitelj ovog kaznenog djela dobrovoljno opozove svoj iskaz prije donošenja konačne odluke, može se osloboditi kazne (članak. 305. stavak 4. KZ). Da bi došlo do oslobođenja od kazne, opoziv iskaza mora biti dobrovoljan, dakle do opoziva ne smije doći zbog nekog vanjskog pritiska, te do opoziva mora doći prije nego što je donesena odluka u postupku koja se temelji na lažnom iskazu. Time se na određeni način privilegira davatelja lažnog iskaza koji dobrovoljno opozove svoj iskaz prije donošenja konačne odluke. Dobrovoljni opoziv počinitelja predstavlja djelotvorno kajanje, kojim počinitelj nastoji otkloniti štetne posljedice svoga djela.

Drupal theme by Kiwi Themes.