Interpretacija iznimke od diskriminacije na temelju vjere ili uvjerenja

Objavljeno 16. December 2014 - 8:20

Donošenjem Zakona o suzbijanju diskriminacije (NN 85/08, 112/12, dalje: Zakon) problematika suzbijanja diskriminacije se sustavno normirala pružajući time jedinstveni pravni okvir kojim se trebalo omogućiti djelotvorniju borbu protiv diskriminacije. Ujedno se tako uskladilo i hrvatsko zakonodavstvo s četiri direktive Europske Unije kojima se nastoji postići jednaki tretman na području zapošljavanja, te ravnopravnost bez obzira na spol, etničko podrijetlo ili vjeru.

Sam postupak donošenja je bio uvelike kontroverzan, te su se već i tada pojavila određena pitanja vezana uz pojedine odredbe koje su i danas predmet rasprava. Jedno od tih je i predmet ovoga članka, a to je pitanje različitih pristupa interpretaciji iznimke od načela zabrane diskriminacije, a koja se odnosi na vjeru ili uvjerenje neke osobe koju mogu postaviti crkve, vjerske zajednice, te druge sustavom vrijednosti povezane javne i privatne organizacije. Konkretno ta iznimka je normirana čl. 9. st. 2 t. 5 Zakona:

„ pri obavljanju profesionalnih aktivnosti, odnosno zasnivanju radnog odnosa, uključenju u članstvo te u djelovanju koje je u skladu s naukom i poslanjem crkve i vjerske zajednice upisane u Evidenciju vjerskih zajednica u Republici Hrvatskoj, te druge javne ili privatne organizacije čiji se sustav vrijednosti temelji na vjeri ili uvjerenju, a koja djeluje u skladu s Ustavom i zakonom, ako tako zahtijevaju vjerska doktrina ili uvjerenja, u slučaju kada zbog prirode tih aktivnosti ili okolnosti u kojima se obavljaju, vjera ili uvjerenje neke osobe predstavljaju istinski, zakonit i opravdan uvjet za obavljanje posla, uzimajući u obzir sustav vrijednosti te organizacije “

 

Naime Zakonom o suzbijanju diskriminacije se osigurava zaštita i promicanje jednakosti tako da se „stvaraju pretpostavke za ostvarivanje jednakih mogućnosti i uređuje zaštita od diskriminacije“.  To pravo je, kao i većina ljudskih prava, relativno što znači da je ono ograničeno dosegom ostvarivanja drugih ljudskih prava. Ograničenje se realizira ispunjavanjem određenih kriterija propisanih zakonom. U ovom slučaju riječ je o iznimci čiji je temeljni cilj osiguravanje ostvarivanja prava na vjerske slobode koje je zajamčeno brojnim međunarodnim dokumentima, pa tako i našim Ustavom koji u čl. 41. st. 2 propisuje da su vjerske zajednice slobodne osnivati škole, zavode i ustanove i upravljati njima, dok god je to u skladu sa zakonom.

Ona je u cijelosti prenesena iz direktive Vijeća o uspostavi okvira za jednak tretman na području zapošljavanja i odabira zvanja (2000/78/EZ, Službeni list EZ) iz 2000. g. kojom je ta odredba propisana samo kao mogućnost država članica da u skladu sa svojim ustavnim odredbama i načelima propišu ovu iznimku. Iznimku je propustila propisati samo nekolicina država članica, dok je u većini ona unesena u njihovo zakonodavstvo, čime je omogućeno i praćenje provedbe iznimke. S tim ciljem su izrađena i Izvješća država o mjerama za suzbijanje diskriminacijena temelju kojih su vidljiva dva ključna pristupa interpretaciji ove iznimke.  

Prvi pristup polazi od ograničenog dosega iznimke odnosno kao određena „produžena  ruka“ jedne druge iznimke koja prethodi ovoj, a koja s obzirom na specifičnu narav posla  omogućuje diskriminiranje prilikom zapošljavanja, ako je neka od diskriminacijskih osnova stvarni i odlučujući uvjet obavljanja posla, a svrha koja se time želi postići opravdana i uvjet odmjeren.

Primjerice, ako se ateist javi za posao vjeroučitelja, on može biti odbijen na temelju činjenice da mu nedostaje odlučujući uvjet koji se sastoji u tome da vjeroučitelj mora vjerovati u ono što predaje i biti odan duhu vjerske zajednice, a u cilju kvalitetnog i vjerodostojnog prenošenja vjerske doktrine učenicima/ama čijim se ispunjavanjem ostvaruje svrha tog posla koji se između ostalog sastoji u predstavljanju (promociji) vjere.

Time se zapravo konkretizira „odlučujući uvjet“ kao iznimka opće naravi  u poslovnom svijetu u kontekstu vjerskih sloboda, odnosno u određenom smislu i proširuje, ali u jako ograničenom dosegu „opravdanosti“ uvjeta, pa bi time bilo opravdano diskriminirati na temelju vjere i uvjerenja prilikom popunjavanja viših upravljačkih pozicija (pr. ravnatelj ili upravitelj) i onih pozicija vezanih uz predstavljanje i prenošenja sustava vrijednosti vjerskih zajednica (pr. učitelj).

Takav stav su zauzele Danska i Španjolska, pa je tako danski sud smatrao da nije postojao stvarni i opravdani uvjet za davanje otkaza čistaču u katoličkoj humanitarnoj organizaciji, dok je španjolski sud proglasio kako se od zaposlenika u slučajevima „ideoloških“ poslova, odnosno onih koji uključuju prijenos ideologije može zahtijevati prilagodba sustavu vrijednosti, ali u što manjem opsegu.  Ovom pristupu odgovara i stajalište Pučke pravobraniteljice i Ureda za ljudska prava i prava nacionalnih manjina vidljivom u njihovoj publikaciji „Smjernice za prepoznavanje slučajeva diskriminacije“ iz lipnja 2013.

Drugi pristup polazi od značajno šireg dosega iznimke koji, temeljeći se na načelu sekularnosti i slobode upravljanja vjerskim i drugim ustanovama čiji se sustav vrijednosti temelji na vjeri ili uvjerenju, omogućuje da se koncept opravdanosti proširi i na one poslove koji nemaju izravnu vezu s predstavljanjem i prenošenjem sustava vrijednosti tako da se kriterij „opravdanosti“ ocjenjuje sa stajališta vjerske doktrine, a ne s obzirom na objektivnu narav posla.

Primjerice, pravnik zaposlen u nekoj katoličkoj karitativnoj organizaciji koji odluči prestati biti katolikom, te pređe na židovstvo može dobiti otkaz na temelju činjenice što tim činom više ne pridonosi ostvarenju svrhe „crkvene misije“ kojoj svi moraju pridonositi budući da je prema katoličkoj doktrini svaka takva organizacija obuhvaćena misijom kršćanske vjere.

Time više nije relevantno je li vjera ili uvjerenje odlučujući uvjet, već se postavlja pitanje postoji li veza između sustava vrijednosti temeljenog na vjeri ili uvjerenju, dužnosti koje ta vjera ili uvjerenje određuje (o čemu odlučuju vjerske zajednice) , te ponašanja osobe zaposlenika odnosno osobe koja se prijavljuje za posao. Opravdanost uvjeta će primarno biti gledana kroz prizmu vjerskih doktrina ili uvjerenja.

Takav pristup primarno nalazimo u Njemačkoj u kojoj vjerske ustanove zahtijevaju specifično ponašanje zaposlenika koje neće kršiti vjerski moral i ljudsko dostojanstvo, te Irskoj u kojoj je diskriminacija moguća u svrhu održavanja sustava vrijednosti institucije i razumne prevencije bilo kakvog podrivanja istog. Sličan pristup je zauzeo i Katoličko-bogoslovni fakultet u Zagrebu prilikom objašnjenjao krsnom listu kao uvjetu za posao mjesta računovođe.

Treba napomenuti kako niti jedan od ovih pristupa ne bi trebao dovesti u pitanje pravo crkava, vjerskih zajednica i drugih sustavom vrijednosti povezanih javnih i privatnih organizacija da od osoba koje zaposle traže odanost duhu te organizacije. Pitanje je u kojem dosegu one to mogu tražiti i mogu li od svih zaposlenika tražiti jednaku količinu odanosti ili ne. Nadalje treba li se pristupati ovoj iznimci kao općem pravilu gdje osoba nužno ne može stupiti u radni odnos ako ne zadovoljava određene uvjete ponašanja ili kao pravilo koje bi se, s posebnom pozornosti, trebalo razmatrati u svakom pojedinom slučaju.

U odnosu na određene vjerske zajednice to je pitanje u većoj ili manjoj mjeri određeno ugovorima koje pojedine države imaju sklopljenim s njima (odnosno u slučaju katoličke crkve, sa Svetom Stolicom). Činjenicom da se time određuje njihova  obuhvaćenost vjerskom misijom, te uvjetima za određene poslove (vidi odluku USRHo ustavnosti odluke o otkazu vjeroučitelja) sadržanim u ugovorima jamče im poseban položaj što je svakako razumljivo s aspekta očuvanja prava na vjerske slobode, ali i problematično u okviru nepotpuno izvedene sekularnosti u pojedinim državama. 

Ono što nam naposljetku preostaje jest vidjeti u kojem smjeru će se dalje razvijati sudska praksa, kako ona na području EU (posebice u Njemačkoj), tako i ona na području RH, te pratiti argumente na temelju kojih se razvijaju, a čijim međusobnim vaganjem bi trebali doći do suzbijanja neopravdane i nezakonite diskriminacije. 

 

Drupal theme by Kiwi Themes.