Diskriminacija osoba s invaliditetom u Republici Hrvatskoj

Objavljeno 13. May 2016 - 13:52

Prema Zakonu o Hrvatskom registru o osobama s invaliditetom (NN, 64/01), invaliditet je trajno ograničenje, smanjenje ili gubitak sposobnosti (koje proizlazi iz oštećenja zdravlja) neke fizičke aktivnosti ili psihičke funkcije primjerene životnoj dobi osobe i odnosi se na sposobnosti, u obliku složenih aktivnosti i ponašanja, koje su općenito prihvaćene kao bitni sastojci svakodnevnog života.

U Hrvatskoj, prema stanju na dan 14. ožujka. 2016. godine, živi 511.094 osoba s invaliditetom od čega 60% muškaraca i 40% žena te osobe s invaliditetom čine oko 11.9% ukupnog stanovništva Republike Hrvatske. Najveći broj osoba s invaliditetom, njih 49% je u radno aktivnoj dobi od 19 do 64 godina, dok je u dobnoj skupini 65+ godina 43% osoba. Najveći broj osoba s invaliditetom ima prebivalište u Gradu Zagrebu i Splitsko-dalmatinskoj županiji.

U Hrvatskoj je pravni položaj osoba s invaliditetom reguliran Konvencijom o pravima osoba s invaliditetom (NN, Međunarodni ugovori, 6/07, 5/08), Zakonom o suzbijanju diskriminacije (NN 85/08, 112/12) te Zakonom o pravobranitelju za osobe s invaliditetom (NN 107/07), dok je mogućnost zapošljavanja takvih osoba regulirana Zakonom o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom (NN 157/13, 152/14).

Zakonom o suzbijanju diskriminacije zabranjuje se stavljanje bilo koga u nepovoljniji položaj po osnovi invaliditeta te stavljanje u takav položaj na temelju pogrešne predodžbe o postojanju invaliditeta, uključujući i osobe povezane rodbinskim ili drugim vezama s osobama s invaliditetom.

Ured pravobraniteljice za osobe s invaliditetom, kao središnje tijelo zaštite od diskriminacije osoba s invaliditetom je sukladno Godišnjem izvješću o radu za 2015. godinu u spomenutoj godini postupalo po 1.745 pritužbi u svrhu zaštite ljudskih prava osoba s invaliditetom. Kao i u 2014. godini najviše pritužbi odnosilo se na područje socijalne zaštite, područje rada i zapošljavanja, mirovinskog osiguranja, odgoja i obrazovanja i pristupačnosti. Pravobraniteljica za osobe s invaliditetom je u razdoblju od 1. siječnja 2015. do 31. prosinca 2015. godine postupala u ukupno 97 pritužbi koje se tiču suzbijanja diskriminacije. Najviše kršenja prava zajamčenih Konvencijom o pravima osoba s invaliditetom bilo je u području obrazovanja, dok su prava prema drugim međunarodnim dokumentima najčešće kršena u području mirovinskog osiguranja. Sumnja na diskriminaciju najčešće je utvrđena u području pristupačnosti odnosno pristupa dobrima i uslugama.

Prema Konvenciji o pravima osoba s invaliditetom, razumna prilagodba znači potrebnu i odgovarajuću prilagodbu i podešavanja, koja ne predstavljaju neproporcionalno ili neprimjereno opterećenje, da bi se u pojedinačnom slučaju, tamo gdje je to potrebno, osobama s invaliditetom osiguralo ravnopravno uživanje ili korištenje svih ljudskih prava i temeljnih sloboda na izjednačenoj osnovi s drugima.

Zakonom o suzbijanju diskriminacije propuštanje razumne prilagodbe definirano je kao jedan od oblika diskriminacije, a diskriminacijom će se smatrati i propust da se osobama s invaliditetom, sukladno njihovim specifičnim potrebama, omogući korištenje javno dostupnih resursa, sudjelovanje u javnom i privatnom životu, pristup radnom mjestu i odgovarajući uvjeti rada, prilagodbom infrastrukture i prostora, korištenjem opreme i na drugi način koji nije nerazmjeran teret za onoga tko je to dužan omogućiti. Tijekom 2015. godine najčešći oblik diskriminacije bio je propuštanje razumne prilagodbe, posebno u područjima: pristup dobrima i uslugama, zapošljavanje i rad, obrazovanje te socijalna zaštita, što je gotovo identično područjima u kojima su se građani najčešće prituživali Uredu pravobraniteljice za osobe s invaliditetom u 2015. godini.

Zakon o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom, koji je na snazi od 2014. godine uvodi obvezu kvotnog zapošljavanja osoba s invaliditetom. Zakon nalaže da su poslodavci koji zapošljavaju najmanje 20 radnika dužni zaposliti na primjerenom radnom mjestu prema vlastitom odabiru, u primjerenim radnim uvjetima, određeni broj osoba s invaliditetom. Ovisno o ukupnom broju zaposlenih radnika i djelatnosti koja se obavlja, kvota osoba s invaliditetom mora biti između 2% i 6% od ukupnog broja zaposlenih. Takva je obveza dovela do porasta zaposlenih osoba s invaliditetom, kojih je prema očevidniku zaposlenih i samozaposlenih osoba s invaliditetom koji vodi Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje u 2015. godini bilo ukupno 11.822, odnosno 15.86% više nego u 2014. godini. No, usprkos povećanju broja osoba s invaliditetom koje su zaposlene, ukupan broj osoba s invaliditetom u radno aktivnoj dobi koje su zaposlene manji je od 5%.

Drupal theme by Kiwi Themes.