Diskriminacija liječenih ovisnika u postupku resocijalizacije

Objavljeno 9. May 2015 - 10:26

Ovisnost je duševno, a podredno i fizičko stanje, kao rezultat interakcije živog organizma i sredstva ovisnosti. Čovjek može biti ovisan o biločemu: alkoholu, drogama, kocki, internetu, igricama, čak i o drugoj osobi.

S obzirom na to o kakvom je sredstvu ovisnosti riječ, javljaju se i specifične manifestacije na ovisniku. One su, duševno, vezane za privid psihičkog mira po konzumaciji sredstva ovisnosti, jer se time izazvala ugoda, odnosno izbjegla neugoda uslijed odsustva dotičnog sredstva. Fizičke posljedice prate one psihičke, iako, čak i kada tjelesni element po apstinenciji počne izostajati, duševne se posljedice obično protežu.

Kad je čovjek ovisan, čitav život podređuje tome. U tom smislu, on često gubi dotadašnje životne obrasce te usvaja posve nove. To se odnosi na njegove svakodnevne aktivnosti, na higijenu, zdravlje, stanovanje, materijalni status, obitelj i društvo u kojem se kreće. Upravo je društveni aspekt među najizraženijima, jer se, s jedne strane, ovisnici sami udaljavaju od svoje uobičajene sredine (što zbog nelagode, što zbog osjećaja neshvaćenosti koje društvo u njima izaziva), dok se, s druge strane, društvo udaljava od ovisnika, jer prema njima osjeća nepovjerenje, odbojnost i strah.

No, mnogi se ovisnici ipak odluče na liječenje te, u konačnici, pobjede u teškoj bitci sa svojim problemom. Tu, međutim, tek počinje borba za reintegraciju u društveni sustav, što je nužan preduvjet nastavka zdravog života. U tome im pomažu mnoge udruge i zajednice bivših ovisnika, kao i određene državne institucije. Međutim, rezultata je toliko malo da se doista radi o rastućem društvenom problemu. Naime, velik se dio ovisnika vraća ovisničkim navikama upravo zbog izostanka podrške društvene sredine.

Iako je u Hrvatskoj tek na trećem mjestu po pretpostavljenom broju ovisnika, po prepoznatosti problema još uvijek prednjači ovisnost o drogama. Glavnina ovisnika nije registrirana i procjenjuje se da je njihov stvaran broj desetak puta veći od službeno evidentiranog. Tako se nagađa da trenutno u Hrvatskoj ima oko 1,5 milijuna pušača, oko 300 000 alkoholičara, oko 150 000 ovisnika o drogama i oko 100 000 ovisnika o kocki. Najviše su, međutim, stigmatizirani ovisnici o drogama, jer se duhan i alkohol u našoj sredini još uvijek smatraju „normalnim“ pojavama, a kocka i provođenje vremena u virtualnom svijetu još su uvijek nedovoljno priznati kao problem.

Još 2007. godine Vlada RH usvojila je Projekt resocijalizacije ovisnika o drogama. Vladin Ured za suzbijanje zlouporabe droga imenovan je koordinatorom provedbe ovog Projekta, a lokalni centri za socijalnu skrb dužni su o Projektu informirati ovisnike te pratiti njihovu individualnu resocijalizaciju. Dio Projekta čine i mjere školovanja i prekvalifikacije liječenih ovisnika, kao i mjere za poticanje njihovog zapošljavanja. Vlada je liječene ovisnike uvrstila i u nacionalne planove za poticanje zapošljavanja, a iz Državnog se proračuna izdvajaju posebna sredstva za udruge koje provode projekte resocijalizacije. Takve udruge pomažu bivšim ovisnicima da završe školu, da se zaposle, da se stambeno zbrinu, a pruža im se i psihosocijalna podrška i ostali oblici pomoći.

Mjere za lakše zapošljavanje mogu se početi provoditi čim se liječeni ovisnik prijavi u evidenciju Hrvatskog zavoda za zapošljavanje. U 2013. godine na HZZ-u je evidentirano 85 liječenih ovisnika, od kojih se zaposlilo njih 74. Međutim, njih oko 300 od registriranog broja nije bilo evidentirano na Zavodu.

Ministarstvo zdravlja pomaže pri procjeni zdravstvene i radne sposobnosti ovisnika, kao i u provođenju profesionalne orijentacije. Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta financira programe školovanja i završetka započetog srednjeg školovanja liječenih ovisnika, po izlasku iz terapijske zajednice, ili po izdržavanju kazne zatvora. Ministarstvo socijalne politike i mladih nudi savjetovanja ovisnika i njihovih obitelji, uz podršku onih koji su već završili jedan od programa odvikavanja, ili koji u izvanbolničkom tretmanu duže vrijeme uspijevaju u apstinenciji.

Ministarstvo poduzetništva i obrta partnerska je institucija u provedbi Projekta resocijalizacije te je u okviru programa „Poduzetnički impuls“ za 2013. godinu nudilo 2 milijuna kuna za mjeru „Poticanje razvoja zadruga koje razvijaju socijalno zadružno poduzetništvo“, a korisnici su trebali biti zadruge koje zapošljavaju osobe s umanjenom radnom sposobnošću te pomažu osobama u nepovoljnim osobnim, gospodarskim, društvenim i dr. okolnostima u uključivanju u širu zajednicu. Međutim, u 2013. godini nijedna se zadruga nije prijavila na otvoreni natječaj na kojem su nuđena navedena sredstva.

Također, i unatoč svim navedenim mjerama, kako se u godišnjem Izvješću o provedbi Projekta resocijalizacije za 2013. godinu navodi, osjetljivost stručne kao i ukupne javnosti za zapošljavanje liječenih ovisnika još je premala. Pojedine su županije kompletno nezainteresirane za suradnju u provedbi Projekta resocijalizacije, a slaba je i suradnja među lokalnim službama Zavoda za zapošljavanje, centrima za socijalnu skrb, službama za mentalno zdravlje, prevenciju i izvanbolničko liječenje ovisnosti, terapijskim zajednicama, zatvorskim ustanovama, jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave i nevladinim organizacijama koje pružaju pomoć ovisnicima u resocijalizaciji. Bez njihove je čvršće povezanosti izglednost za uključenje liječenih ovisnika u programe školovanja i zapošljavanja vrlo mala.

Prema čl. 41. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga (NN 107/01, 87/02, 163/03, 141/04, 40/07, 149/09, 84/11, 80/13) jedna od mjera za suzbijanje zlouporabe droga je i resocijalizacija ovisnika (st. 4.) koja spada u tzv. sekundarnu prevenciju. Osobe koje vode evidenciju o ovisnicima i njihovu liječenju, kao i osobe koje saznaju takve podatke, moraju ih čuvati kao tajnu (čl. 48. st. 2. i 4.). Etički kodeks državnih službenika (NN 40/11, 13/12) u čl. 6. st. 1. nalaže kako državni službenik u okviru svojih nadležnosti mora osigurati ostvarivanje prava, poštivanje integriteta i dostojanstva građana bez diskriminacije po bilo kojoj osnovi. Oblici diskriminacije opisani su u čl. 2.-8. Zakona o suzbijanju diskriminacije (NN 85/08, 112/12), a u čl. 8 st. 1. navodi se kako se Zakon primjenjuje osobito na postupanja u području rada i radnih uvjeta, obrazovanja, znanosti i sporta, socijalne sigurnosti, zdravstvene zaštite, pravosuđa i uprave, stanovanja, javnog informiranja i medija, pristupa dobrima i uslugama te njihovog pružanja, članstva u organizacijama te sudjelovanja u kulturnom i umjetničkom stvaralaštvu. Svaka iznimka od ovakvog postupanja treba imati uporište u legitimnom cilju za koji je određena te za njegovo ostvarenje biti primjerena i nužna (čl. 9. st. 3.).

Središnje nadležno tijelo za suzbijanje diskriminacije je pučki pravobranitelj (čl. 12.), a s tim u vezi on surađuje sa socijalnim partnerima, raznim organizacijama civilnog društva, kao i vjerskim zajednicama (čl. 15.).

U području rada i uvjeta rada zabranjena je izravna i neizravna diskriminacija (čl. 7. st. 4. Zakona o radu, NN 93/14). Prilikom odabira kandidata za radno mjesto, sklapanja ugovora o radu te tijekom trajanja radnog odnosa, poslodavac od radnika ne smije tražiti podatke koji nisu u direktnoj vezi s radnim odnosom (čl. 25. st. 1.). Radnik koji je zbog bolesti bio privremeno nesposoban za rad, a koji od ovlaštene osobe ima potvrdu da je nakon oporavka ponovno sposoban za rad, ima pravo biti vraćen na poslove na kojima je radio (čl. 40. st. 1.), odnosno, ako to nije moguće, biti, uz primjereno osposobljavanje, upućen na druge odgovarajuće poslove (čl. 40. st. 2. i 5.). Radnik ima pravo na plaćeni dopust u vezi s težom bolešću, u trajanju od sedam dana (čl. 86. st. 1.), a duže od toga i na neplaćeni dopust za vrijeme kojeg prava i obveze iz radnog odnosa i u vezi s radnim odnosom miruju (čl. 87.). Privremeno neprisustvo na radu zbog bolesti nije razlog otkaza ugovora o radu (čl. 117. st. 1.).

U 2015. godini RH nastavlja s provođenjem mjera za poticanje zapošljavanja koje uključuju osam paketa mjera aktivne politike zapošljavanja, u sklopu kojih se provode brojne pojedinačne mjere kao što su one za lakše zaposlenje, školovanje, stručnu praksu i prekvalifikaciju. Provedbi ovih mjera služi Zakon o poticanju zapošljavanja (NN 57/12, 120/12). Do sada je, u 2015. godini, mjere iskoristilo više od 30 000 osoba, a u prošloj godini više od 56 000. Nadajmo se da će se pozitivan trend i dalje održati te da će se osigurati djelotvornost i drugih potrebnih mjera da bi se liječeni ovisnici, kao posebno ugrožena skupina građana, što prije i lakše vratili zdravom i potpunom životu. 

Drupal theme by Kiwi Themes.